Spasovdan na izvoru Cetine: U zagrljaju vrela i molitve

KNIN - Tu gdje izvor Cetine rađa novi život, a ostaci hrama Vaznesenja Gospodnjeg svjedoče o vjekovima prohujalim kroz oronule zidove, danas pohode hiljade znatiželjnika.

Ekipu TOK TV je kroz ovaj prelijepi kraj podno Dinare provela i o njemu priču ispričala Vaska Radulović, novinarka, prava mala kninska enciklopedija.

Ponajprije odlazi na izvor Cetine, na Veliko vrelo. Na pitanje, gdje su to u stvari došli, Vaska je imala više nego spreman i konkretan odgovor.

– Došli ste u jednu oazu prirode. Mogu to slobodno tako reći. Ne samo u jednu turističku atrakciju, kako je posljednjih godina aktuelno reći, već u jedan prirodni biser, koji na žalost, ljudi slabo znaju cijeniti a koji je Bogom dat.

Ovo je jedan od tri vrela u Cetini, zapravo najveće od njih, vrelo Cetine, Veliko vrelo, koje je duboko oko 115 metara, što su ronioci istražili za sada, obzirom da se desila jedna tragedija na toj dubini kada je stradao jedan ronilac, ali se pretpostavlja da je Veliko vrelo mnogo dublje od toga, i da voda dolazi iz jednog grotla ispod planinskog masiva,

jer vidimo da su ovdje iznad nas obronci planine Dinare, a sve to u selu Cetina – kaže Vaska Radulović ističući da je u posljednjih nekoliko godina izvor Cetine jedna od nezaobilaznih turističkih atrakcija brojnim turistima sa sve četiri strane svijeta.

Tu u blizini, živi baka Joka Četnik. Gazi devetu deceniju života, ali još dobro i čuje i vidi.

Sve putnike namjernike i slučajne prolaznike sačeka, dočeka, da svakog sa riječima toplim pozdravi. Vasku naravno obožava, jer kao što iz prikrajka šapnu, ko ne bi Vasku zavolio, toliko je priča  o ovome prelijepom kraju napisala.

Starica i danas vjerno čuva sliku svoj pokojnog muža, koji joj je i dan danas u srcu i duši.

Putokazi životni doveli su u ove prelijepe krajeve Dalibora Cvijanovića.

– Iz Bugojna sam, oženio sam iz ovog sela. Oni su starosjedioci u ovom selu. Prezime Vuković. Sada živimo u Kninu. Tokom ljetne sezone, imamo ovu prodavnicu ovdje sa sokovima i pićem za osvježenje i suvenirima. Zimi se selimo u BiH, i radimo u ski centrima – kaže Cvijanović.

Dodaje da veliki broj turista prolazi ovuda.

– Sve ih interesuje, vrelo, crkva, sve. Ima i onih koji se i okupaju, i osvježe iako je zabranjeno, i postavljene su table koje upozoravaju, ali eto, dešava se – kaže on.

Malo dalje nalazi se stari kameni most preko rijeke Cetine. Izgleda uistinu fascinatno. Ima ih više na rijeci Cetini kaže Vaska, napominjući da su oni danas prave turističke atrakcije kojima se promovišu prirodne i kulturno istorijske ljepote ovog kraja.

Nedaleko odavde živi Đorđe Zelenović. Sve što izrade ruke ovog dobrog čovjeka spada u remek djelo. Bavi se izradom drvenih krstova, kako onih malih tako i onih velikih, za litije. Reče Đoko, da je spremio jedno veliko iznenađenje. Zna se veli i

ko ga je zaslužio.

– Ovaj krst sam napravio za našeg šampiona. Novaka Đokovića. I nadam se da ću mu moći pokloniti. Zato, ako bude gledao, neka vidi, ovo je krst za njega – pokazuje Đoko drveni krst dok mu glas podrhtava.

Na kraju puta je najzanimljiviji dio priče - ostaci hrama Vaznesenja gospodnjeg, do crkve Svetog Spasa.

-Ostaci ovog hrama plijene pažnjom putnika namjernika, slučajnog prolaznika, brojne vjernike koji sa svih strana dolaze u Cetinsku krajinu. Crkva Svetog Spasa u Cetini je u poljednjih nekoliko godina često predmet spora između pravoslavnih vjernika i katolika. Ja ću reći ono što znam a to je da je po stavu srpske pravoslavne crkve, ova crkva koja se nalazi iza mene, inače posvećena Vaznesenju Gospodnjem odnosno Spasovdanu, koji je i Slava sela, sazidana 1391.godine. Nakon Kosovskog boja, kralj Tvrtko I Kotromanić je izdao gramatu, da se sazida pravoslavna bogomolja ovdje u selu Cetina. Ona je naravno i nakon upada Turaka u ove krajeve, mnogo stradala, kao što je stradalo i stanovništvo ovog kraja. Hrišćanski je kraj ovo bio, živjeli su ovdje i

pravoslavci i katolici, pa je crkva stradala jednako kao i narod ovog kraja. Ovo je sada zaštićeni spomenik kulture. Po stavu pak katoličke crkve, navodi se da je ova crkva iz devetog vijeka, kao ranohrišćanska katolička bazilika. I to su neke stvari kojima se trebaju pozabaviti istoričari. Temeljito.

Ono što sa puno više preciznosti mogu reći je da je gradnja nove crkve Svetog Spasa, koja se nalazi na samom izvoru rijeke Cetine, započela 1937. godine, zahvaljujući jednom bogatom trgovcu iz ovih krajeva a koji je živio u Beogradu – priča Vaska.

To su Marko Četnik i njegova supruga Jelena i to je njihova zadužbina, a sve po ugledu na ovu staru ckrvu zadužbinu Tvrtka I Kotromanića.

Crkva je završena 1974. godine. Osveštana je godinu dana kasnije od strane tadašnjeg episkopa Save Vukovića.

-Moram reći da se u novom hramu, nalaze i grobovi zadužbinara, Marka i Jelene Četnik. Kod stare crkve je groblje.

Po nadgrobnim pločama, vidjećete da se tu radi uglavnom o pravoslavnim imenima iz ovog kraja, i opšte je poznato da su ljudi iz Cetinskog kraja sahranjivani upravo ovdje. I sam oltarski dio crkve je okrenut prema istoku ali kao što sam već rekla time se dalje trebaju baviti istoričari, a i ova crkva je biser ovog kraja i mislim da ju ne bi trebalo narušiti u nekom pogledu kao što se to na žalost radilo posljednjih nekoliko godina – kaže na kraju Vaska Radulović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.