Vedran Golijanin za „Glas“: Post ne može oprati onoga ko sudi ljudima

Post i praznici nisu vrijeme pukih odricanja, bogatih trpeza i ispunjavanja običaja, već prilika da usporimo, okrenemo se Bogu i jedni drugima, očistimo srce od loših misli, a dom ispunimo ljubavlju, slogom i radošću zajedništva.

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči Vedran Golijanin i dodao da suština posta nije u pukom poštovanju pravila i zabrana, već u duhovnom očišćenju i izgradnji ljubavnog odnosa s Bogom. On je ukazao na to da ni najstrože uzdržavanje od hrane ne vrijedi mnogo ako istovremeno osuđujemo druge, širimo tračeve i zaboravljamo na ljubav prema bližnjima, naglasivši da pravoslavna duhovnost treba da bude usmjerena na ljudsko srce, a ne na želudac.

- Lako je biti religiozan, ali hrišćanstvo je nešto mnogo više od religije. Hristos traži da ne sudimo drugima, da volimo druge kao sami sebe i da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da oni čine nama - istakao je Golijanin.

On je podsjetio da krsna slava u vrijeme posta treba da bude posna te da njen smisao nije u raskošnoj trpezi i pokazivanju imovinskog statusa, već u porodičnom okupljanju, molitvi i sjećanju na svetitelja zaštitnika. Prema njegovim riječima, predstojeći praznici treba da budu ispunjeni ljubavlju, slogom i brigom za druge, jer je najvažnije da jedni druge čuvamo, pomažemo i posmatramo kao neprocjenjivo Božije blago.

GLAS: U susret smo velikom božićnom postu kojim se pripremamo za najradosniji hrišćanski praznik. Kako današnjem čovjeku, ubrzanom i rastrzanom svakodnevicom, približiti suštinu ovog perioda, a da to ne doživi kao teret, već kao radost duhovnog tihovanja?

GOLIJANIN: Kada između dvoje ljudi postoji ljubav, ništa im nije teško činiti u ime te ljubavi. Odnos ljubavi je ono što i Bog očekuje od nas, a ne puko poštovanje pravila i zabrana zarad skupljanja poena na nebu. Post kao pravilo ne postoji zbog toga što je Bogu neophodan naš post. Sasvim suprotno, post je ustanovljen zbog nas.

Često čujemo o čisto medicinskim benefitima posta, što crkva ne spori. Za nju je najvažniji duhovni benefit, a to je da se postom čistimo od grijeha, od svih onih duhovnih i tjelesnih strasti koje izviru iz prekomjernog uživanja u ovozemaljskim dobrima.

Istovremeno, naša očišćena duša postaje bliža Bogu i otvorenija za njega. Tako dolazimo do onog najbitnijeg, odnosno kada se otvorimo za Boga moguće nam je i da ga bolje upoznamo. Upoznajući Boga, vidimo da je on čista Ljubav. Za tu bezgraničnu Ljubav, ništa, pa ni post, ne može biti teško.

GLAS: Često se kaže da "grijeh ne ulazi na usta, nego iz usta izlazi". Koliko smo danas, kao društvo, skloni tome da se striktno držimo posne trpeze i pravila iz kuvara, dok istovremeno zaboravljamo na post od loših misli, tračeva i sujete? Šta je zapravo veći grijeh?

GOLIJANIN: I u tome se nazire problem shvatanja posta kao religioznog poštovanja pravila umjesto ljubavnog odnosa s Bogom. Lako je biti religiozan. Ali hrišćanstvo je nešto mnogo više od religije. Hristos traži da ne sudimo drugima, da volimo druge kao sami sebe, da ne činimo drugima ono što ne bismo da drugi čine nama.

Tračanje, odnosno suđenje drugima, oblik je agresije, neprijateljstva pa tako i direktno kršenje ne samo jedne Hristove zapovijesti, već cijele njegove nauke. To je proždiranje živih ljudi. A proždirati ljude nije u duhu posta, kao ni u duhu hrišćanstva. Ni cjeloživotni post na vodi ne može oprati onoga ko se usuđuje da sudi ljudima. Nije lako biti hrišćanin.

GLAS: Kada govorimo o samom prazničnom jelovniku, u narodu postoje razne nedoumice. Kako crkva gleda na današnje moderne gastronomske surogate, poput biljnih sireva, posnih verzija slatkiša pa čak i "posnog sušija, da li je to u duhu uzdržanja ili ipak mala vjernička "prečica"?

GOLIJANIN: Pravoslavna crkva nikada nije imala inkviziciju. Ukoliko bi ona sebe svela na nivo pretresanja vjerničkih trpeza, sama bi poništila Božiji dar slobode. Neko može postiti čitav post na vodi i s demonskom mržnjom osuđivati one koji ne poste na vodi. Neko može jesti biljni sir, a izgarati od hristolike želje da pomogne udovici, siročetu, bolesniku, itd.

Pravoslavna duhovnost fokusirana je na ljudsko srce, ne na ljudski želudac. Sve je u redu dok ne postane opsesija koja zasjeni Boga u našim srcima.

GLAS: Iza nas su prve jesenje slave, a zimske tek dolaze. Svake godine svjedočimo raspravama o tome da li posna slava koja pada u srijedu ili petak smije da bude mrsna zbog "reda radi" ili gostiju. Postoji li tu ikakav kompromis ili je stvar potpuno jasna, šta je pravi grijeh prema svetitelju zaštitniku?

GOLIJANIN: Svaka krsna slava koja pada u vrijeme posta, bilo da je riječ o višednevnim posnim periodima ili jednodnevnim kakvi su srijeda i petak, treba da bude posna. Ako neko smatra da je crkva prestroga zbog toga što tvrdi da prasetina nije prikladna za Nikoljdan, vjerovatno ne razumije suštinu svoje vjere, ali ni suštinu krsne slave.

Svaki kompromis u tom smislu nije kompromis sa Bogom ni Svetiteljem, već sa sopstvenom ogrehovljenošću. Ukratko, mrsna slavska trpeza u vrijeme posta poništava sam običaj slave.

GLAS: Svjedoci smo da su naše krsne slave posljednjih decenija iz tihih porodičnih domova često preseljene u restorane i svečane salone, uz muziku i brojne goste. Gdje prestaje hrišćanski smisao slavskog kolača, žita i svijeće, a počinje ono što bismo mogli nazvati prazničnom estradizacijom?

GOLIJANIN: Krsna slava je porodično obilježavanje praznika onog svetitelja koji je, naravno, porodični patron. Samim tim, ona se logično proslavlja u porodičnom domu.

Tako nalažu stari dobri srpski običaji. Normalno je proveseliti se, čak i za krsnu slavu, ono što nije normalno jeste pretvaranje vjerskih proslava u grijehovne pirove, pijančenja i prejedanja. Nekada su Srbi imali običaj da dio slavske trpeze odvoje za siromašne.

Možda bi trebalo da više razmišljamo o obnovi tog običaja, umjesto da bogatim izborom hrane i pića šaljemo signale o socijalnom statusu.

GLAS: U narodu postoji i mnoštvo običaja koji često granice sa sujevjerjem , od toga šta se valja ili ne valja raditi na određeni praznik, do toga ko prvi smije da uđe u kuću. Kako da vjernici naprave jasnu razliku između zdrave crkvene tradicije i običnog "bapskog sujevjerja"?

GOLIJANIN: Postoji prost način da se to sazna. Danas svako naselje ima svog parohijskog sveštenika. Svako ko ima nedoumicu može da razgovara sa svojim sveštenikom i da sazna zašto badnjak jeste dio našeg svetog srpskog predanja, dok je pisanje "amin" na društvenim mrežama ispod fotografije Ostroga sujevjerje.

Sveštenici su ipak završili izuzetno teške škole da bi bili to što jesu. Zbog toga im treba pristupiti kao znalcima duhovne nauke koji zaista mogu pomoći umjesto da se oslanjamo na sopstvena prosuđivanja o temama za koje nismo školovani stručnjaci.

GLAS: Praznici su vrijeme darivanja, ali i vrijeme kada su porodice na okupu. Koji je najljepši način da djecu i mlade uvedemo u ove praznične dane, a da im prva asocijacija na Božić i slavu ne budu samo pokloni i bogata trpeza, već istinska porodična ljubav i zajedništvo?

GOLIJANIN: Vjeronauka je danas direktan način komunikacije crkve sa djecom i mladima. Nažalost, znatan dio naše starije populacije nije imao vjeronauku i zbog toga ne zna kako da predstavi suštinu praznika, već samo njegovu formu.

Mislim da smo danas više u situaciji da mladi starijima objašnjavaju šta znači ovaj ili onaj praznik, a ne obrnuto. Koliko vidim, problem neznanja o smislu praznika više ne izvire iz nedostatka informacija, već iz nezainteresovanosti, a to je posebna tema.

GLAS: Za kraj, kako biste u nekoliko riječi opisali idealnu prazničnu atmosferu u jednom pravoslavnom domu? Koja je Vaša glavna poruka našim čitaocima, kako da na pravi način dočekamo i proslavimo predstojeće praznike?

GOLIJANIN: To bi, ukratko, morala da bude atmosfera ljubavi, sloge i sjećanja na naš svetosavski identitet. Praznici su vrijeme radovanja pa tako i u predstojećem periodu treba da budemo radosni zbog toga što je Tvorac univerzuma postao čovjek i rodio se kao jedan od nas.

Svaki od nas, koliko god izgledao nebitan, za Tvorca je neprocjenjivo blago. Shodno tome, moramo da jedni druge gledamo kao, riječima Prepodobnog Justina, "male bogove u blatu". Volimo jedni druge, čuvajmo jedni druge, pomažimo jedni drugima, jer tako Bog želi od početka.

Biografija

Vedran Golijanin rođen je 1987. godine u Sarajevu. Diplomirao je teologiju na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu "Sveti Vasilije Ostroški" Univerziteta u Istočnom Sarajevu 2010. godine, a master studije završio 2013. godine. Doktorirao je 2020. godine na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je odbranio disertaciju o teologiji inkulturacije. Na fakultetu u Istočnom Sarajevu izabran je u zvanje višeg asistenta 2016, a docenta 2021. godine. Od 2023. angažovan je i na Katedri za kineski i engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta UIS. Autor je više knjiga i naučnih radova iz oblasti hrišćanske misiologije, dalekoistočne filozofije, religije i duhovnosti.

Pravoslavni kalendar

Kalendar Srpske pravoslavne crkve propisuje četiri velika višednevna posta u toku godine, pored kojih se obavezno posti i gotovo svaka srijeda i petak. Najbliži predstojeći je božićni post, koji počinje 28. novembra i traje do Badnjeg dana, 6. januara naredne godine. Tokom crkvene godine, vjerni narod se kroz duhovni i tjelesni podvig priprema i za vaskršnji, petrovski i gospojinski post, čisteći srce i dušu za velike hrišćanske praznike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.