Sjećanja na đačke banjalučke Učiteljske škole dane oživjela nakon 55 godina

Banjaluka - Od oko 120 maturanata nekadašnje Učiteljske škole u Banjaluci koji su davne 1963. godine primili diplome, njih 21 okupilo se nakon pet i po decenija da ožive sjećanja na đačke dane.

Uprkos tome što je bilo i onih koji se od tog vremena nisu ni sreli ni čuli, nostalgično prisjećanje srednjoškolskih nestašluka svima je protekle subote izmamilo osmijeh. Kako bi evocirali dogodovštine sa bivšim školskim drugovima s kojima su prije više od pola vijeka dijelili dobro i zlo, mnogi su prešli hiljade kilometara i u Banjaluku stigli iz daleke Norveške, Crne Gore, Hrvatske.

Pričaju da je nakon završetka srednje škole svako otišao svojim putem. Jedni su se odlučili za studije, drugi sreću potražili u bračnom životu, a treći dobili posao. One koji su u septembru te 1963. godine sjeli za učiteljsku katedru, uglavnom u zabačenim selima širom BiH, dočekale su petrolejke, šporeti fijakeri i skučeni stanovi u školskim zgradama. Ipak, loši uslovi rada nisu ih omeli u namjeri da seoskoj djeci uliju što više znanja i pripreme ih za život. Mnogi od njih ostali su u prosvjeti do kraja radnog vijeka, a ono na šta su posebno ponosni su upravo njihovi đaci koji su postali ugledni stručnjaci u raznim oblastima.

Iako već u poznim godinama, svi kažu da se osjećaju mladim i poletnim, te uglas poručuju da će doći i na 60. godišnjicu mature. Najzaslužniji za skup svojih bivših školskih drugova je Nikola Gojković koji je uspio da pronađe njihove adrese i brojeve telefona. Prisjetio se svih lijepih uspomena koje ih vežu neraskidivim nitima.

- Učiteljska škola je bila nešto posebno. Pripremali smo se za rad sa djecom i provodili stotine neprospavanih noći učeći. Vladala je velika ozbiljnost, kodeks oblačenja je bio jasan, nismo mogli dolaziti svakako obučeni, kao što to rade današnja djeca. Veliki broj đaka je bio u Savezu komunista, odlazili smo na radne akcije i bili za sve sposobni - priča Gojković. Dodaje da su đačke dane provodili i na igrankama, uz ples i pjesmu.

- Kada bih ponovo birao profesiju, izabrao bih prosvjetu. Djeca u učitelju vide idola, a naša riječ je tada bila zakon, kako za đake, tako i za njihove roditelje. Mnogi đaci su nas zvali kad su se ženili i udavali i to su uspomene koje ostaju trajno. Ja sam najponosniji na generacije koje sam izveo jer su me mnogi prevazišli. Mnogi su postali doktori nauka, ljekari, ugledni profesori i kad ih sretnem, srce mi je puno - istakao je Gojković.

Na druženje je došao i Ranko Pavlović koji je pola radnog vijeka proveo u novinarstvu.

• Život me je vodio na razne strane i u prosvjeti sam proveo svega nekoliko godina, zbog čega mi je posebno drago što sam se prisjetio tih đačkih dana. Učiteljski poziv je veoma plemenit i mi smo se ozbiljno pripremali za posao prosvjetnog radnika. Bila je čast raditi sa dječicom i ulijevati im znanje - dodao je Pavlović.

Generacija Za Ponos

Bivšim maturantima pridružio se i njihov osamdesetsedmogodišnji profesor Miljko Šindić.

- Posebno nam je bilo drago što je sa nama bio profesor Šindić kome smo bili jedna od prvih generacija kada je kao mladić stigao iz Kruševca. Na druženju je istakao da smo bili generacija za ponos i da je banjalučka Učiteljska škola iznjedrila možda najbolje generacije prosvjetnih radnika koje su dale veliki doprinos obrazovanju - rekao je Ranko Pavlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.