Foto: Skrinšot
| Raduč: Nema Ilindana bez odlaska u rodno selo!
Podno gorostasnog Velebita, skrasio se Raduč. Prelijepo selo, nekada puno života, danas mirno, tiho. Tišina ni ovdje nikada nije bila glasnija.
Mještani Raduča pamte neka druga vremena, kada su škole vrvjele od dječje graje, kada se ostajalo do kasno u noć na ličkim prelima, kada su pašnjaci obilovali blagom, ali se i tada ovdje teško živjelo, veli nam na početku priče Janko Čubrilo, koji će kako kaže, dok je živ dolaziti u rodno selo.
- Ovdje sam rođen, ovdje išao u školu. Nekada se ovdje teško, baš teško živjelo, tako da sam i ja otišao kao mlad u Njemačku da bih zaradio novca za život. Nije mi posao bio pretjerano težak, jedino mi je teško pala razdvojenost od žene i djece. Nije tada bilo ovih telefona kao danas, tada na pismo čekaš po mjesec dana. Sada sam u penziji, imam kuću u Gračacu, djeca su mi u Novom Sadu, rade, žive, tamo su se snašli. Ja redovno dolazim u svoj Raduč, i dolaziću dok sam živ, kaže Janko
Svake godine na Svetog Iliju, okupe se Radučani u svom selu, na hramovnoj slavi. Tako je bilo i ove godine, veli prota Dragan Mihajlović, paroh Gospićko-smiljanski.
- Nalazimo se ispred hrama Svetog proroka Ilije iz 1725 godine. Više puta je tokom svoje duge i burne istorije rušen i obnavljan. Ovdje je rođen i kršten Milutin Tesla, otac našeg najvećeg naučnika svih vremena Nikole Tesle, a tu su u blizini i ostaci porodične kuće porodice Tesla. Radučana je danas malo, tek nekih pet kuća u kojima se stalno živi, ali se Radučani, okupe svake godine, na hramovnu slavu i dostojanstveno ju proslave i obilježe, veli prota Dragan Mihajlović
Za kulturno-umjetnički dio programa, ove godine bila je zadužena „Prosvjeta“ sa Udbine. Ovog ljeta kažu imali su pune ruke posla, a tek slijedi manifestacija koju sami organizuju.
- Imamo 55 članova, dosta radimo. Bliži nam se Preobraženje u Mutiliću, što je manifestacija koju polako pripremamo, kaže Tatjana Čanković, koja vodi udbinsku „Prosvjetu“.

Kum slave ove godine bio je Janko Čubrilo. Otac muje rodom iz Raduča. Majka iz Počitelja. Kao mali, kaže, volio je doći u rodno selo svoga oca. I njegov život je još jedna u nizu - priča lička.
- Moja priča je ta, da mi je otac iz Raduča. Svojevremeno ga je život odveo u Gospić, gdje sam na kraju i ja rođen. Ja sam danas u Beogradu, ali sam kao mali volio doći u Raduč, i u Počitelj. Puno sam vremena porovodio u Lici. Danas dolazim samo ljeti, brat je obnovio porodičnu kuću ovdje u Raduču. Kad god dođem srce mi je puno, veli Janko Čubrilo, naglasivši da i djeca mu, vole doći u Liku svoju.
Svog djetinjstva u rodnom Raduču, sa sjetom se prisjeća i Mira Ajduković. Dođe u svoje rodno selo, kaže, kad god može. Svaki dolazak u rodni Raduč izaziva u njoj posebne emocije.
- Ovdje sam rođena, ovdje sam živjela kao dijete. Prve godine, sam išla u staru, a onda u novu školu. Ovdje sam završila osnovnu školu. U Gospiću sam završila matematičkju gimnaziju „Nikola Tesla“ i odatle odlazim za Beograd gdje i danas živim. Ali sve više i više, srce me vuče u moju Liku. Najsrećnija sam i puno mi je srce kada dođem u svoj rodni Raduč. Ja se nadam da ću ipak uz podršku svog bivšeg supruga obnoviti svoju porodičnu kuću na brdu Ajdukovića, ovdje u Raduču, zbori Mira

Svaka priča lička posebna je na svoj način. Tako i priča Verice Sunajko, rođene Čubrilo iz Raduča. Rođena je veli i odrasla tu nadomak pravoslavnog hrama Svetog proroka Ilije. U zadnjih par godina sve češće dolazi u rodno selo.
- Ja sam rođena ovdje u neposrednoj blizini crkve Svetog Ilije. Iz kuće sam kao mala gledala u crkvu. Moji roditelji su držali ovdje gostionu, tako da smo mi svake godine, kada se slavio sveti Ilija, nudili ljudima piće i hranu. Svaki put kada dođem, emocije su jako prisutne, srce mi jako lupa. Ovdje sam završila osnovnu školu, srednju u Gospiću, poslije sam se odmha udala i otišla u Istru. Kako je rat krenuo, otišli smo za Beograd. Muž mi je na žalost preminuo, tako da sada dolazim ovdje sa bratom i sestrama. I dođemo često, zbori Verica.
U Raduču, tu ispred hrama Svetog proroka Ilije srećemo Janka Vračara, muzejskog savjetnika u Muzeju Republike Srpske. Odavde su mu korijeni. U rodni Kruškovac dolazi najmanje dva puta godišnje. Lika je pored Banjaluke njegov drugi dom.
- Krajiški i lički mentlitet su dosta slični. Ipak treba se imati na umu da je riječ o istom narodu, kojeg su kroz istoriju dijelile državne granice. Što se mene tiče, Lika je oduvijek bila i biće duboko u mom srcu, mojoj duši i ona predstavlja moju drugu kuću, kaže na kraju Vračar.
Ličani su čudna voćka. Zube lomi ali ju ne polomi. Gdje god da su odu, na kraju se uvijek vraćaju rodnom pragu, Putokazima vođeni, tako i u Raduču, jer kako kažu, nema Ilindana bez odlasdka u rodno selo. Tamo gdje su korijeni!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.