Pravo na brisanje ličnih podataka – pravo na zaborav: Koja su prava građana, a šta su obaveze kontrolora?

U svijetu u kojem lični podaci „putuju“ brže nego ikada, pravo na zaborav (ili pravo na brisanje podataka) postaje svojevrsni prekidač za prestanak obrade podataka, ali i presudna pravna kontrola nad digitalnim tragom. U Bosni i Hercegovini, novi Zakon o zaštiti ličnih podataka svojim normama unosi jasne mehanizme kojim građani dobijaju kontrolu nad sopstvenim podacima — u skladu s GDPR om i praksama iz EU.

Šta je „pravo na zaborav“ i kada ga građani mogu tražiti?

GDPR u članu 17 predviđa da nosilac podataka može zahtijevati brisanje svojih ličnih podataka kada:

• više nisu neophodni za svrhe zbog kojih su prikupljeni;

• povlači prethodno datu saglasnost, a ne postoji drugi pravni osnov za obradu;

• je uložio prigovor, a nema prevladavajućih interesa kontrolora;

• podaci su nezakonito obrađeni;

• je obrada neophodna za marketing i nosilac podataka se usprotivio;

• obrada se odnosi na usluge usmjerene djeci i maloljetnicima.

U BiH novi zakon u potpunosti replicira ove odredbe, garantujući građanima BiH isti nivo zaštite koji uživaju građani EU. Kontrolori sada imaju pravnu obavezu da omoguće ostvarenje prava na zaborav i da na to direktno upozore nosioce podataka.

Međutim, pravo na zaborav nije apsolutno te postoje određena ograničenja tj. mogućnost da se obrada ličnih podataka nosilaca nastavi i pored izjavljenog zahtjeva za brisanje ličnih podataka. Tako je članom 19 Zakona o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine propisano da se obrada podataka može nastaviti:

a) radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informisanja;

b) radi poštovanja zakonske obaveze kojom se zahtijeva obrada propisana posebnim zakonom, a koja se primjenjuje na kontrolora podataka ili radi izvršenja zadatka koji se obavlja u javnom interesu ili u okviru izvršavanja službenih ovlašćenja dodijeljenih kontroloru podataka;

c) radi javnog interesa u oblasti javnog zdravlja;

d) u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe naučnog ili istorijskog istraživanja ili u statističke svrhe;

e) radi postavljanja, ostvarivanja ili odbrane pravnih zahtjeva kontrolora ili nosioca podataka.

Primjeri iz EU i regiona: Kada pravo mora da pobijedi javni interes

GDPR standardi testirani su i u praksi. Slučaj Google Spain (2014) pred Evropskim sudom za ljudska prava pokazao je da čak i ako je informacija u javnom dometu, nosioci podataka imaju pravo da traže uklanjanje linkova ako informacije više nisu relevantne, a njihovi interesi prevazilaze javni interes (u ovom slučaju lični podaci lica čija je imovina zaplijenjena postupku prinudne naplate koja je izvršena prije 10 godina).

U Hrvatskoj, zakon omogućava građanima da traže brisanje podataka, uz standardni rok od jednog mjeseca za odgovor, koji se može produžiti za dodatna dva mjeseca u složenim slučajevima, iako praksa zahtijeva da se o ovim pitanjima odlučuje bez odlaganja.

Prednosti i obaveze – šta nosioci podataka i pravna lica trebaju znati

Za građane: pravo na zaborav pruža kontrolu nad profilisanjem, oglašavanjem i digitalnim otiskom. Omogućava “novi početak tj pravo na zaborav”, kada podaci više nemaju svrhu obrađivanja.

Za pravna lica: Transparentni i pravovremeni odgovori na zahtjeve za brisanje podataka doprinose kredibilitetu. U BiH, novi zakon zahtijeva da kontrolori upozore nosioce podataka o postojanju prava na zaborav, 

Dakle, pravo na zaborav ne predstavlja samo jednu „opciju“, već nužnost u modernom digitalnom društvu. GDPR i novi Zakon u BiH nude konkretan mehanizam kojim građani mogu kontrolisati vlastiti identifikacioni trag, a pravna lica koje aktivno informišu korisnike i efikasno provode ove zahtjeve ne samo da izbjegavaju kazne, već stiču reputaciju odgovornog poslovanja.

Autorski tekst advokata Jovane Diljević, sertifikovani stručnjak za zaštitu ličnih podataka

Tekst ne predstavlja pravni savjet, već lični stav autora.

Više informacija možete pronaći na: www.jovanadiljevic.com

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.