Potresni govori preživjelih u zločinačkoj akciji "Oluja"

RTRS
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: RTRS

BANjALUKA - Pod nazivom "Oluja je pogrom - pamtimo zauvijek", Republika Srpska i Srbija u Sremskim Karlovcima obilježavaju 30 godina od stradanja Srba u ovoj zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije.

Pod nazivom "Oluja je pogrom - pamtimo zauvijek", Republika Srpska i Srbija u Sremskim Karlovcima obilježavaju 30 godina od stradanja Srba u ovoj zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije.

Jovana Hrvačević, koja je govorila u ime prognanih i nestalih u "Oluji", istakla je da su nju i njenu porodicu 4. avgusta probudile granate.

- Otac je bio na ratištu, a majka, baka i strina su panično šetale po kući, ne sluteći šta nas čeka. Ja, tada dijete od sedam godina, nisam bila svjesna onoga što se oko mene događa. Danas shvatam koliko je sve to bilo strašno i koliko su naši životi bili ugroženi. Nešto kasnije, mi deca, iskrali smo se na guvno da se igramo, ne znajući da smo na to mjesto došli poslednji put. Majka je panično došla po nas i tada sam posljednji put vidjela moje drugarice Marijanu, Tanju, Marinu i Bilju. Čekali smo oca da se vrati kući. Sumrak se već spuštao i iz sela su skoro svi otišli – kuće su bile zatvorene, dvorišta prazna, tišina je bila teška kao kamen - prisjetila se Jovana.

Navodi da su konačno krenule, a da je ispred bila nepregledna kolona.

- Jutro je svanulo, a kolona je postala još veća. Ljudi umiru i sahranjuju ih pored puta. Evo nas na Petrovačkoj cesti, oko nas sve gori. Bombardovali su kolonu nedužnih ljudi. Prolazimo pored kamiona u plamenu, kasnije saznajemo da je u njemu poginulo petoro male djece. Stižemo u Srbiju – sloboda konačno. Ni slutili nismo da nam je majka životno ugrožena. Bila je u šestom mjesecu trudnoće, nosila je mog brata. Usljed stresa, bebi je prestalo da kuca srce - kaže Jovana.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by RTRS (@rtrsvijesti)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.