Dubrovački studenti podstanari u Trebinju

TREBINjE - Dva mlada Hrvata, Varaždinac Aleksandar Horvat i Opatijac Marko Dejanovčanin, studenti treće godine Američkog koledža u Dubrovniku, odlučili su se za jeftiniju varijantu studiranja i iznajmili stan u Trebinju.

- Po završetku predavanja, autom ili skuterom vraćamo se u Trebinje gdje smo nastanjeni. Tako kombinujemo obrazovanje u Dubrovniku i trebinjski smještaj i ishranu. I dobro nam je, a prije svega isplativo - priča Marko Dejanovčanin.

Prema njegovim riječima, umjesto 300 evra za podstanarstvo u gradu podno Srđa, trebinjski stan od 100 kvadrata u novogradnji plaćaju samo 150 evra, točnije po 75, jer sve troškove dijele.

- Hranimo se uglavnom u restoranima, a računica pokazuje da su troškovi od trenutka preseljenja u Trebinje prije dva mjeseca umanjena tri do četiri puta. Podigli smo životni standard za ušteđeni iznos. Za sve skupa, takođe, treba biti i malo otkačen - konstatuju uz osmijeh Marko i Aleksandar.

Oni dodaju kako je "sve zapravo počelo sa hranom, jer ljubav, ipak, ide kroz želudac".

- Motalo nam se to po glavi i ranije, jer smo znali ponekad u Trebinju da ručamo. Kada smo prvi put pojeli mesnu platu tri puta jeftinije nego u Dubrovniku, lagano je krenulo, jedno za drugim - kaže Aleksandar Horvat.

Marko dodaje da je ideju odlaska u podstanarstvo preko granice potakla zapravo gužva u saobraćaju.

- Zbog nevolja s parkingom i kašnjenja, jednog sam jutra strašno se iznervirao i Aleksandru rekao kako mi je dosta te da idemo da živimo u Trebinje. Samo smo se pogledali i konstatovali - idemo! Već sutradan ujutro smo otputovali - govori Marko.

Od njihove selidbe u početku su zazirali i roditelji i kolege s fakulteta. Marko ističe da se njegova majka "pomirila sa sudbinom, jer je znala da on, kad nešto naumi, ne odustaje". Slično je bilo i s Aleksandrovom porodicom.

- Kada sam im rekao šta namjeravam, mama je, naravno, bila u panici, a budući da sam se stalno žalio kako je u Dubrovniku sve skupo, otac mi je u jednom trenutku čak ponudio uvećanje mjesečnog budžeta za 150 evra, samo da ne idem. Nisam pristao, nego sam mu predložio da dođe u posjetu, a nakon što se uvjerio da nam je super i dao pozitivnu ocjenu, sve je u redu - kaže Aleksandar.

Komentari kolega na fakultetu bili su dvojaki: od onih koji su na to gledali normalno, do potpuno suprotnih reakcija tipa "ukrašće vam auto, prebiće vas jer ste Hrvati".

Od Trebinja do Dubrovnika stižu za manje od pola sata, zavisno o prevoznom sredstvu i vremenskim uslovima. Imaju automobil i skuter. Kažu da se mnoge njihove kolege opredjeljuju sve češće za posjetu Trebinju.

Granica

Svakodnevni prelazak graničnog prelaza između Hrvatske i BiH na Brgatu, gdje ih carinici već dobro poznaju, nije im nikakav problem. - U početku je, sasvim razumljivo, bilo malo više kontrole na granici - kažu nam Aleksandar i Marko, ali sada sve ide brže, a svi carinici odgovorno i ljubazno odrađuju svoj dio posla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.