Foto: Aleksandra Ninković za "Glas": Majčina ljubav korijen snage velikih Srba
Moja knjiga "Po majci se poznaju junaci" nije samo zapis o prošlosti već snažan primer ljubavi, požrtvovanosti i mudrosti koja dolazi "sa neba".
Kaže ovo za "Glas Srpske" poznata srpska publicistkinja i predsjednica Obrazovno-istraživačkog društva "Mihajlo Pupin" Aleksandra Ninković o svojoj novoj knjizi koja je nedavno izašla iz štampe.
U ovom djelu Ninkovićeva donosi emotivne i inspirativne priče o majkama velikih srpskih ličnosti poput Živojina Mišića, Nikole Tesle, Mihajla Pupina, svetog Vasilija Ostroškog i mnogih drugih.
Kroz priče o njihovoj ljubavi, požrtvovanosti i mudrosti autorka osvjetljava ključnu ulogu ovih žena u oblikovanju svojih sinova, koji su postali svetionici srpske istorije, nauke, umjetnosti i duhovnosti.
- Ove majke, iako često neobrazovane, posvetile su svoje živote deci i svojim nesebičnim delovanjem oblikovale buduće heroje - kaže Ninkovićeva.
GLAS: Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
NINKOVIĆ: To je jedna paralelna istorija. Inspirisali su me životi tih žena. Njihovi sinovi su pisali i pričali o svojim majkama. One često nisu imale znanja, ali su imale mudrosti, a ta mudrost ide sa neba. Kada sam videla da o svojoj majci piše i Vasilije Ostroški, to je bio svojevrstan alarm da se mora nešto učiniti.

GLAS: Koliko je vremena i istraživanja bilo potrebno da prikupite podatke za ovu knjigu?
NINKOVIĆ: Trebalo mi je par godina da sve pronađem i proverim. Nije lako doći do tih podataka, ali kada dođete do njih, kreće prvo oduševljenje, a potom čitanje pa provera. Najteže je bilo naći fotografije, naravno, jer ih nema. Ipak, našla sam podatke na mnogo mesta. Bilo je mnogo čitanja i potrage, ali mislim da rezultati ostavljaju bez daha.
GLAS: Da li je neka od priča o majkama ostavila poseban utisak na Vas?
NINKOVIĆ: Sasvim sigurno Njegoševa majka. Tačnije, njen govor nad grobom sina. Ona kaže: "Ne čupajte kosu, braćo Njegoši, i nemojte plakati, neću plakati ni ja. Neka plaču majke kukavica i izdajnika. Ja sam majka heroja!"
GLAS: Kakva je bila uloga majki u oblikovanju karaktera i postignuća slavnih Srba o kojima pišete?
NIKNOVIĆ: Uticaj i hrabrost njihovih majki su bili ogromni kada pogledate njihove sinove. One su se odricale svega za svoju decu. S druge strane, njihovi sinovi su ih obožavali. Vasilije Ostroški je tražio da bude sahranjen u kovčegu pored svoje majke. Tesla je pisao da njegova majka nije završila škole, ali da bi, da jeste, svet upoznao najvećeg izumitelja.
GLAS: Da li su ove majke imale zajedničke osobine koje biste izdvojili kao ključne za njihov uticaj na njihovu djecu?
NINKOVIĆ: Ljubav, ali i požrtvovanost. Njima nije bilo lako, ali one nisu dale da se to što im nije lako prelije na njihovu decu. Njihova ljubav bila je veća od slabosti koje su ih pratile. Mnoge su mnogo gubile, ali bez obzira na gubitke bile su tu za svoje sinove.
GLAS: Koju poruku želite da prenesete ovom knjigom, prije svega majkama?
NINKOVIĆ: Volela bih da znaju da je ljubav važna, ali i da je važna i pažnja i spremnost da se učini sve za svoju decu. Volela bih da u svojoj deci vide likove iz moje knjige. Među njima su sveci, ratnici, naučnici, prosvetitelji, umetnici... Ne bi to bila završena priča bez njihovih majki.
GLAS: Da li postoji neka priča koja je ostala van knjige, a koja Vas je posebno fascinirala?
NINKOVIĆ: Sledeća moja knjiga će biti priča o vojvodi Petru Bojoviću. Kada on govori o svojoj majci, vi stojite uspravno. Kako je on mislio i pričao o svojoj majci, ne može ni sa čim da se poredi.
GLAS: U svojoj prethodnoj knjizi "Nauka na drumu Marka Kraljevića: Munje i zmajevi" istraživali ste vezu između epske poezije i najvećih srpskih umova?
NINKOVIĆ: Svi ti naučnici su pričali o tome. Pupin, Tesla i Milanković obožavali su Marka Kraljevića, pisali su o njemu. Milutin Milanković je kao već star čovek šetao Kalemegdanom sa prijateljem. Prijatelj ga je pitao: "Milutine, da li je vreme za novi Kanon?" Milutin mu odgovori: "To vreme je odavno prošlo, ostalo je vreme samo za Marka Kraljevića". Epska poezija je značajna ne samo u očuvanju kolektivne svesti već i u očuvanju istorije srpske nauke. Ne možete posmatrati istoriju srpske nauke bez epike. Nema šanse. Svi ti naši veliki umovi su voleli srpsku narodnu poeziju. Ona ih je pratila, oni su je često citirali. Skoro niko ne zna da je pesmu "Marko Kraljević i Musa Kesedžija" na engleski prvi preveo Nikola Tesla. Znate kako, oni bez epske tradicije ne mogu da zamisle naučni rad. Ko njih gleda, videće i narodnu tradiciju.

GLAS: Može li i na koji način epska poezija danas inspirisati mlade naučnike?
NINKOVIĆ: Ja se radujem i nadam se da hoće. Naša epska tradicija brusi i srce i dušu. Kako - ne znam, ali to čini. Srbi iz nje crpe uzrok svog nadahnuća.
GLAS: Šta trenutno radite?
NINKOVIĆ: Pišem o ženama u srpskoj nauci. Tu je pre svih Mileva Marić. To će biti i priča o majci. Ona je imala dva sina. Jedan je bio veoma bolestan, imao je najteži oblik šizofrenije. Ona mu je bila potpuno posvećena. Ona je bila veoma genijalna žena, ali je suzbila tu svoju genijalnost da bi bila posvećena svom sinu. Mogu da otkrijem jedan detalj. Njen brat, to niko ne zna, bio je dekan medicinskog fakulteta u Rusiji. On je jednom prilikom pisao ocu, kao mladić: "Bio sam kod sestre. Tata, plače mi se. Umreće mi sestra. Ona, tata, ne spava". Pisao je da Mileva prva ustaje, da Albert Ajnštajn odlazi na posao, vrati se, ode na spavanje, a Mileva radi matematiku. Do jutra se bavila najvećom naukom.
GLAS: Autor ste brojnih knjiga, koja je bila najveći izazov?
NINKOVIĆ: "Zvezdobrojci". U njoj su komadići priča koje su Mihajlo Pupin, Nikola Tesla i Milutin Milanković zapisali o svom odrastanju i kako prevazilaze sve teškoće. Pupin je rekao: "Porazi su samo kratka odmorišta za buduće pobede". A Tesla da mi Srbi imamo najvećeg, a najveći se zvao Sveti Sava.

Aleksandra Ninković autor je više knjiga o najvećim srpskim umovima poput "Zvezdobrojci 1", "Objedinjene autobiografije Mihajla Pupina i Nikole Tesle", "Spomenici Južnih Slovena", "Srpska pravoslavna crkva", "Zvezdobrojci 2", "Čovek ispred nauke", "Zvonari slobode", "Dubrovački Srbi - izgubljeno nasleđe", "Hrvatima s ljubavlju"...
Najvažnija višegodišnja aktivnost je rad na prikupljanju arhivskog materijala koji se odnosi na život i djelo Mihajla Pupina u čitavom svijetu. Zahvaljujući njoj prikupljeno je 30.000 dokumenata, od kojih su mnoga prvi put dostupna javnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.