Zbog bolesti ostao bez glasa, čip mu vratio govor

Tri jednostavne riječi koje većina ljudi izgovori bez razmišljanja za Terija su postale gotovo nedostižne. Nakon što mu je amiotrofična lateralna skleroza (ALS) teško oštetila govor, ugrađeni moždani implant kompanije Neuralink omogućio mu je da svojoj supruzi ponovo kaže: „Volim te“.

Riječi, međutim, nisu izgovorile njegove glasne žice. Neuralinkov implant registrovao je aktivnost njegovog mozga dok je namjeravao da ih izgovori, algoritam je te signale pretvorio u riječi, a računar ih je zatim izgovorio glasom koji oponaša Terijev prirodni glas.

Teriju je 2024. godine dijagnostikovan bulbarni oblik ALS-a, kod kojeg bolest posebno pogađa mišiće zadužene za govor i gutanje. On i dalje može da pomjera tijelo i usta, ali je njegov govor vremenom postao toliko narušen da ga čak i bliski ljudi teško razumiju.

Sada učestvuje u kliničkom ispitivanju VOICE („Glas“), kojim Neuralink pokušava da napravi direktnu vezu između moždane aktivnosti i govora.

Prvo je pokušavao da govori, a onda je bilo dovoljno da misli

Da bi sistem naučio šta Teri želi da kaže, bilo je potrebno obučiti algoritam.

U početku je pokušavao da pomjera usta i imitira govor najbolje što je mogao. Sistem je istovremeno bilježio aktivnost njegovog mozga i učio koji obrasci moždanih signala odgovaraju određenim pokušajima govora.

Nakon toga napravljen je još veći korak – Teri više nije morao da pokušava fizički da izgovori riječ. Bilo je dovoljno da razmišlja o onome što želi da kaže, a sistem je te signale pretvarao u govor.

U snimku koji je objavio Neuralink vidi se trenutak u kojem kompjuterski generisan glas izgovara „Volim te“, na šta njegova supruga reaguje oduševljenjem.

Iako snimak djeluje gotovo kao naučna fantastika, važno je naglasiti da Teriju nije vraćena biološka sposobnost govora. Implant ne liječi oštećene mišiće i živce, već pokušava da zaobiđe dio sistema koji više ne funkcioniše – čitajući namjeru za govor direktno iz moždane aktivnosti.

Šta je zapravo Neuralink?

Neuralink je američka kompanija za neurotehnologiju koju su 2016. godine osnovali Ilon Mask i grupa inženjera i naučnika. Njen glavni cilj je razvoj interfejsa mozak–računar (brain-computer interface – BCI), odnosno sistema koji omogućava direktnu komunikaciju između ljudskog mozga i elektronskih uređaja.

Najjednostavnije rečeno – kompanija pokušava da napravi sistem koji može da „pročita“ određene električne signale u mozgu i pretvori ih u komandu koju razumije računar.

Tako osoba koja ne može da pomjera ruke teoretski može samo da zamisli pomjeranje kursora, a računar će iz moždanih signala pokušati da prepozna tu namjeru i pomjeri kursor.

Kod osobe koja ne može da govori princip je sličan – sistem pokušava da prepozna moždanu aktivnost koja prethodi govoru i pretvori je u tekst ili zvuk.

Kako izgleda Neuralinkov implant?

Srce sistema je implant N1.

On se hirurški postavlja u lobanju i nakon operacije spolja praktično nije vidljiv. Sa implanta se u moždano tkivo postavljaju izuzetno tanke niti na kojima se nalaze elektrode.

Prema podacima kompanije, N1 ima ukupno 1.024 elektrode raspoređene na 64 niti, pri čemu je svaka nit tanja od ljudske vlasi. Elektrode registruju električnu aktivnost neurona, a implant te informacije obrađuje i šalje sistemu koji ih pretvara u odgovarajuću komandu.

Zbog toga što su niti izuzetno tanke i moraju biti postavljene sa ogromnom preciznošću, Neuralink je razvio i posebnog hirurškog robota R1. Njegov zadatak je da elektrode postavi u određene dijelove mozga, izbjegavajući krvne sudove i druga osjetljiva područja.

Od pomjeranja kursora do govora

Prvi Neuralinkov implant kod čovjeka ugrađen je u januaru 2024. godine.

Prvi učesnik bio je Noland Arbo (Noland Arbaugh), koji je paralizovan nakon povrede kičmene moždine. Pomoću implanta uspio je da kontroliše kursor na računaru razmišljajući o pokretu, igra šah, video-igre, surfuje internetom i koristi druge digitalne alate bez fizičkog pomjeranja miša.

Od tada je broj ljudi uključenih u Neuralinkova ispitivanja rastao. Kompanija je u januaru 2026. saopštila da u različitim kliničkim ispitivanjima širom svijeta učestvuje ukupno 21 osoba.

Time se i fokus Neuralinka proširio.

Kompanija više ne pokušava samo da omogući paralizovanim osobama da upravljaju računarom.

Četiri velika pravca razvoja

Jedan od glavnih programa je „Telepatija“ (Telepathy), koji je usmjeren na upravljanje računarima i drugim digitalnim uređajima isključivo moždanim signalima. Učesnici su već koristili sistem za rad na računaru, igranje igara, pisanje i druge aktivnosti.

Drugi pravac je studija „Konvoj“ (CONVOY). Neuralink u njoj ispituje mogućnost da osoba pomoću implanta kontroliše pomoćnu robotsku ruku. Cilj više nije samo „digitalna sloboda“, odnosno upravljanje računarom, već i vraćanje dijela fizičke samostalnosti ljudima koji ne mogu da koriste ruke.

Treći pravac je upravo „Glas“ (VOICE), u kojem učestvuje Teri. Cilj je da ljudi sa teškim poremećajem govora, izazvanim ALS-om, povredom kičmene moždine, moždanim udarom ili drugim neurološkim stanjima, mogu da pretvore namjeru za govor direktno u tekst ili sintetizovani glas.

Četvrti veliki projekat nosi naziv „Slijepi vid“ (Blindsight) i usmjeren je na razvoj tehnologije koja bi u budućnosti mogla da pomogne osobama sa oštećenjem vida. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) dodijelila je tom sistemu 2024. godine status „revolucionarnog uređaja“ (Breakthrough Device), kojim se može ubrzati razvoj i regulatorna komunikacija za obećavajuće medicinske tehnologije.

Sličan status FDA je u maju 2025. dodijelila i Neuralinkovoj tehnologiji za vraćanje komunikacije ljudima sa teškim poremećajem govora.

To, međutim, ne znači da su uređaji odobreni za masovnu upotrebu.

Tehnologija još nije dostupna običnim korisnicima

Neuralinkovi implanti i dalje su eksperimentalni medicinski uređaji i koriste se u okviru kliničkih ispitivanja.

Sama kompanija naglašava da njeni uređaji još nisu dobili odobrenje FDA ili drugih regulatornih tijela za komercijalnu upotrebu i da iskustvo pojedinačnog pacijenta ne znači da će isti rezultat biti moguć kod svih ljudi.

Pred tehnologijom su i dalje brojna pitanja – od rizika same operacije i dugoročne stabilnosti elektroda u mozgu, preko preciznosti algoritama, pa sve do privatnosti podataka koji predstavljaju direktan zapis moždane aktivnosti.

To se vidjelo i kod prvog učesnika. Kod Nolanda Arboa dio izuzetno tankih elektrodnih niti se nakon operacije povukao iz moždanog tkiva, što je privremeno smanjilo količinu podataka koju je sistem mogao da registruje. Neuralink je kasnije softverskim izmjenama poboljšao performanse, a prilikom narednih operacija promijenio je postupak kako bi smanjio mogućnost ponavljanja problema.

Kompanija je u januaru ove godine saopštila da među učesnicima do tada nije zabilježen nijedan ozbiljan neželjeni događaj povezan sa samim uređajem. Ipak, broj pacijenata je i dalje mali i biće potrebno mnogo više podataka prije nego što se može govoriti o širokoj medicinskoj primjeni.

Terijeva priča pokazuje šta je krajnji cilj

Upravo zbog toga Terijevih nekoliko riječi ima mnogo veći značaj od efektnog snimka za društvene mreže.

Kod ljudi sa ALS-om mozak može nastaviti da formira misao i jezik iako bolest postepeno onemogućava mišiće koji su potrebni da bi se ta misao pretvorila u razumljiv govor.

Neuralink pokušava da preskoči oštećeni dio tog puta.

Umjesto:

mozak → nervi → mišići usta i grla → glas

ideja je da sistem napravi novi put:

mozak → implant → algoritam → riječi → sintetizovani glas.

U Terijevom slučaju taj put je bio dovoljan da ono što je namjeravao da kaže ponovo postane razumljivo ljudima oko njega.

Za sada je to eksperimentalna tehnologija dostupna malom broju učesnika kliničkih ispitivanja. Ali ako se pokaže bezbjednom, pouzdanom i dovoljno preciznom, Neuralink i drugi sistemi interfejsa mozak–računar mogli bi promijeniti način na koji ljudi koji su izgubili sposobnost govora, pokreta ili drugih funkcija komuniciraju sa svijetom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.