Pronađena planeta sa 99,7 odsto šanse za život

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Pronađena planeta sa 99,7 odsto šanse za život

Daleka planeta K2-18 b ponovo je privukla pažnju astronoma nakon što su podaci svemirskog teleskopa Džejms Veb ukazali na prisustvo molekula koji na Zemlji mogu da budu povezani sa živim organizmima.

Ipak, naučnici nisu otkrili život, već hemijski signal koji bi, ako bude potvrđen, mogao da predstavlja jedan od zanimljivijih tragova u dosadašnjoj potrazi za životom izvan Sunčevog sistema.

K2-18 b je egzoplaneta, svijet koji kruži oko zvijezde koja nije naše Sunce. Nalazi se u sistemu K2-18, udaljenom oko 120 svjetlosnih godina od Zemlje, u sazvježđu Lava. Planeta je znatno veća i masivnija od Zemlje: njen prečnik je više od dva puta veći od Zemljinog, a masa je veća oko 8,6 puta. Prema podacima NASA-inog Arhiva egzoplaneta, K2-18 b je potvrđena egzoplaneta otkrivena tranzitnom metodom i mjerenjem radijalne brzine.

Ovo nebesko tijelo je posebno zanimljivo zato što se nalazi u takozvanoj nastanjivoj zoni svoje zvijezde, oblasti u kojoj, pod određenim uslovima, temperature mogu dozvoliti postojanje tečne vode. To, međutim, samo po sebi ne znači da je planeta pogodna za život. Naučnici moraju da utvrde kakva je njena atmosfera, kakvi su uslovi na njenoj površini ili u eventualnom okeanu i da li postoje hemijski procesi koji bi mogli da podrže biologiju.

Metan i ugljen-dioksid u atmosferi

Svemirski teleskop Džejms Veb ne može da fotografiše površinu K2-18 b kao što kamera fotografiše Zemlju. Umjesto toga, astronomi koriste njen prolazak ispred matične zvijezde. Dok planeta prolazi preko diska zvijezde, mali dio zvjezdane svjetlosti prolazi kroz njenu atmosferu. Različiti gasovi apsorbuju različite talasne dužine svjetlosti, pa se iz nastalog spektra može zaključivati o hemijskom sastavu atmosfere. NASA ovaj postupak opisuje kao tranzitnu spektroskopiju, NASA Science.

Još 2023. godine, posmatranja teleskopom Džejms Veb pokazala su prisustvo metana i ugljen-dioksida u atmosferi K2-18 b. Kombinacija ovih podataka sa modelima atmosfere bila je u skladu sa mogućnošću takozvanog „hikeanskog“ (Hycean) svijeta, planete sa atmosferom bogatom vodonikom i potencijalnim globalnim okeanom.

Najveće interesovanje, međutim, izazvao je drugi hemijski trag.

Istraživački tim predvođen Nikuom Madhusudanom sa Univerziteta u Kembridžu analizirao je dodatna posmatranja instrumenta MIRI na svemirskom teleskopu. U radu objavljenom u časopisu The Astrophysical Journal Letters naučnici su prijavili dokaze koji su bili u skladu sa prisustvom dimetil-sulfida, poznatog kao DMS, i dimetil-disulfida, DMDS, piše orca.cardiff.ac.uk.

Ova dva molekula su posebno zanimljiva zato što su na Zemlji povezana sa biološkom aktivnošću. DMS, na primjer, proizvode određeni morski mikroorganizmi, a veliki dio ovog jedinjenja u Zemljinoj atmosferi povezan je sa životom u okeanima.

Potencijalni uslovi za život

Zbog toga se DMS i DMDS ubrajaju u potencijalne hemijske tragove koji bi mogli da ukažu na postojanje života.

Međutim, riječ „potencijalne“ ovdje je ključna. U radu Madhusudana i saradnika navedeno je da je signal DMS-a i DMDS-a bio dovoljno jak da naučnici procijene da vjerovatnoća da je nastao slučajno iznosi samo oko 0,3 odsto. Međutim, to ne znači da postoji 99,7 odsto šanse da na planeti ima života.

Postojanje DMS-a ili DMDS-a ne bi automatski dokazalo da na K2-18 b postoji život. Naučnici moraju da isključe i moguće nebiološke procese koji bi mogli da proizvedu iste ili slične molekule. Autori studije su i sami naglasili potrebu za dodatnim teorijskim i eksperimentalnim istraživanjima mogućih abiotičkih izvora ovih gasova, prenosi arXiv.

Pored toga, u slučaju K2-18 b postoji i jedan veliki problem: još nije potpuno jasno kakvi se uslovi zaista nalaze ispod njene guste atmosfere. To što se planeta nalazi u nastanjivoj zoni ne znači da na njoj postoje uslovi nalik onima na Zemlji.

Zato K2-18 b nije „druga Zemlja“, niti je na njoj do sada pronađen dokaz vanzemaljskog života. Ona je zanimljiva zato što nam pokazuje koliko daleko savremena astronomija može da dosegne.

Ako buduća posmatranja potvrde da se u njenoj atmosferi zaista nalaze DMS ili DMDS, a zatim se pokaže da ih nije moguće objasniti nebiološkim procesima, značaj otkrića biće ogroman.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.