Dilan Dog slavi 40. rođendan: Antiheroj za dva milenijuma

BANjALUKA - Krajem septembra 1986. godine u Italiji je objavljen prvi broj danas legendarnog stripa "Dilan Dog", autora Ticijana Sklavija, pod nazivom "L'Alba Dei Morti Viventi" ("Zora živih mrtvaca"), u izdanju slavne edicije "Boneli".

Ova epizoda je samo godinu dana kasnije, u prevodu pod nazivom "Doktor Ksabaras", objavljena i na prostoru bivše Jugoslavije, u izdanju novosadskog "Dnevnika". Time je ovaj melanholični i pomalo čudni junak, likom sličan britanskom glumcu Rupertu Everetu, vječno obučen u crvenu košulju, crni sako i plave farmerke, započeo svoj život kao jedan od najpopularnijih stripova sa obje obale Jadrana.

Četiri decenije kasnije, Dilan Dog i dalje ima snažnu publiku, što je uspjeh koji je, prema riječima njegovog kreatora, iznenadio i samog Ticijana Sklavija.

Da budem potpuno iskren, nikada nisam ni pomišljao da bi ovaj strip mogao biti ovako uspješan. Čak ni danas ponekad ne mogu da vjerujem da smo ovo uspjeli da uradimo. Kad me pitaju: "Koja je tajna uspjeha?", ne mogu da nađem pravi odgovor, jer sam jednostavno zabezeknut - rekao je Sklavi u jednom intervjuu.

Na stranu ironični humor, koji nije stran Dilanovom kreativnom ocu i koji dobro poznaju svi čitaoci njegovog stripa, zaista nije lako objasniti ogroman uspjeh ovog serijala.

U vrijeme kada se pojavio, "Dilan Dog" bio je prilično radikalan u odnosu na ostatak produkcije izdavačke kuće "Boneli", ali je munjevito izgradio reputaciju, prvo u Italiji, potom na Balkanu, a zatim i u ostatku svijeta.

Špageti horor

Sam Dilan Dog stigao je u procesu širenja tema u produkciji "Boneli" početkom osamdesetih godina, kada je nakon uspjeha stripa "Marti Misterija" direktor Serđo Boneli odlučio da u saradnji sa tada mladim scenaristom Ticijanom Sklavijem publici ponudi još jednog modernijeg junaka u odnosu na klasične vestern i avanturističke stripove koji su dominirali njihovim izdanjima prethodne tri decenije.

Sklavijev recept za ulazak na teritoriju horora i trilera kroz obrasce detektivskog romana pratio je prepoznatljivu postmodernističku, odnosno pulp estetiku "Bonelija", na tragu filozofije špageti vesterna, đala i krimića.

U praksi, to je značilo preuzimanje različitih uticaja i njihovu rekonstrukciju u novom ključu, kroz hipertrofirani vizuelni i emotivni prikaz.

Dilan je nastao iz jednog od Sklavijevih starijih likova, Frančeska Delamortea, koji je bio glavni lik knjige koju je pisac ranije napisao, ali je način realizacije ideje bio daleko revolucionarniji u odnosu na ostale "Bonelijeve" likove.

Dilana sam uvijek smatrao veoma "otvorenim" stripom, ponekad eksperimentalnim, gdje sam mogao koristiti sve što mi je palo na pamet u tom trenutku. Bilo da je riječ o hororu ili sofisticiranoj komediji, o klasičnom humoru ili sentimentalnoj drami, ili pak o društvenim dešavanjima - rekao je Sklavi.

Detektiv natprirodnog

Radnja stripa odvija se u Londonu, a glavni lik je, kao što naziv stripa kaže, Dilan Dog, detektiv paranormalnih pojava i bivši policajac Skotland Jarda.

On je bivši alkoholičar, vegetarijanac, pati od morske bolesti, boji se aviona i visina i veliki je ljubitelj horor filmova i literature. Hobi mu je sklapanje maketa brodova i sviranje klarineta, a jedina melodija koju zna da odsvira jeste "Đavolji triler".

Oružje mu je starinski revolver "Bodeo" iz 1889. godine, a vozi "folksvagen bubu" koju je dobio kao nagradu za prvi riješeni slučaj. Za svoj rad u početku je naplaćivao 50 funti dnevno, plus troškove, da bi kasnije taj iznos udvostručio.

Bio je oženjen Lili Kolins, koja je tragično nastradala, a iako je zaljubljive prirode, nije sklon dugim ljubavnim vezama.

Njegov arhineprijatelj je doktor Ksabaras, navodno njegov otac ili zla verzija njega samog. Najvjerniji prijatelj i pomoćnik je Gručo, dvojnik slavnog komičara Gruča Marksa iz tridesetih godina prošlog vijeka, uvijek spreman za očajne viceve i da Dilanu dobaci pištolj u ključnom trenutku.

Tu je i inspektor Blok, Dilanov šef iz policijskog doba i očinska figura, zatim glupavi policajac Dženkins, groteskna hiperbola svih viceva o policajcima, kao i lord H. Dž. Vels, genijalni izumitelj, naučnik, lingvista i još mnogo toga.

Od horora do "užasa postojanja"

Strip je kod publike zasićene vestern i avanturističkim klišeima postigao veliki uspjeh, posebno kod srednjoškolaca, studenata i fakultetski obrazovane populacije, a posebno je važno bilo to što je privukao i značajan dio ženske publike, koja ranije nije bila pretjerano sklona radovima produkcije "Boneli".

Prve teme bile su prilično uobičajene za žanr horora kojem je strip deklarativno pripadao: zombiji, serijske ubice, vještice, vukodlaci, Sotona, vanzemaljci, vampiri...

Vremenom se, međutim, sve više vidi namjera autora da prikaže užas svakodnevice, pa strip često nudi filozofske ili psihološke analize svakodnevnih pojava poput života, smrti, ljubavi, porodice, sreće i tragedije.

Sve to je, kroz kompleksan lik samog junaka koji u sebi spaja čovjeka od akcije i naglašenog emotivca, policajca i sanjara, zavodnika i romantika, uz duboke tonove melanholije i sjete koji su u stalnom sukobu sa humorom, stvorilo specifičan šarm.

Dilan je tako postao jedan od najupečatljivijih junaka "Bonelija" i svojevrsni prototip za neke druge stripove ove izdavačke kuće, poput "Nika Rajdera", "Natana Nevera", "Dampira" i drugih.

Poznati reper i pisac Marko Šelić Marčelo, koji je urednik "Dilana Doga" na srpskom jeziku u izdanju "Veselog četvrtka", u intervjuu za "Danas" rekao je da je Dilanova tajna u nesavršenoj ljudskosti koju mu je Sklavi usadio još u prvim brojevima.

Dilan se dopao čitaocima baš takav, nesavršen, od krvi i mesa. Zanimljiv je podatak da je to zahtijevalo evoluciju. Dilan Dog iz prve epizode daleko je samopouzdaniji. A onda ga je Sklavi vrlo brzo očovječio. Uporedo s time, i sam serijal našao je svoje uporište. Kako negdje već napisah, sve je otpočelo kao tipičan horor, priče su se bavile postojanjem užasa, da bi se potom naglasak prebacio na nešto daleko dublje i interesantnije, na užas postojanja - kaže Marčelo.

Majstori crteža

Preciznoj opservaciji Marčela teško je šta dodati, ali treba pomenuti da je Sklavijev scenaristički rad maestralno nadograđen učešćem velikog broja vrsnih crtača i scenarista koji su tokom protekle četiri decenije radili na ovom junaku.

Od njegovih grafičkih koautora, crtača Klaudija Vile i Anđela Stana, koji su godinama radili naslovne strane, preko čitavog niza majstora vizuelnog izraza, poput Karla Ambrozinija, Bruna Brindizija, Đanpjera Kasertana, Nikole Marija, Korada Roja, Paola Armitanija i brojnih drugih umjetnika, "Dilan Dog" je tokom godina gradio prepoznatljiv vizuelni identitet.

Od Italije do Balkana i svijeta

Pored Italije, strip je izlazio u Hrvatskoj, Srbiji, Danskoj, Holandiji, Poljskoj, Španiji, Turskoj i SAD, a u jednom periodu mjesečno je štampano više od milion primjeraka ovog stripa na različitim jezicima.

Početkom novog milenijuma Sklavi se sve više povlači iz javnosti, zasićen radom na Dilanu i stripu generalno, što se osjetilo i na tiražima.

Njegovo mjesto zauzeo je čitav niz scenarista, ali bez obzira na relativne uspjehe pojedinačnih epizoda, osjetili su se zamor materijala i sve veća bezidejnost u serijalu, kao i pad interesovanja publike. Vodeće uredničko mjesto, na prijedlog Sklavija, 2014. godine preuzeo je kontroverzni scenarista Roberto Rekioni, autor jedne od boljih epizoda u novom milenijumu, "Mater Morbi".

Rekioni je unio radikalne izmjene kako u sam strip, tako i u kompletnu ediciju. Blok odlazi u penziju, uvode se novi likovi poput inspektorke Ranije Rakim i njenog šefa Karpantera, pojavljuju se novi veliki neprijatelji poput bogatog sociopate Džonija Gosta, a pokreću se i spin-of priče poput serijala "Planeta mrtvih", "Kolor fest", kao i krosover izdanje sa Betmenom.

Naravno, dio stranih fanova ove izmjene dočekao je kao skrnavljenje, ali ne može se poreći da je Rekioni prodrmao pomalo učmali serijal.

Povratak korijenima

Ipak, došlo je do pada tiraža, pa je od 2023. godine uredničko kormilo preuzela Barbara Baraldi, koja je i sama autorka scenarija za "Dilana Doga" od 2012. godine.

Ona je postepeno vratila Dilana nekim od njegovih "fabričkih podešavanja". Prije svega, vratila je nešto od atmosfere Sklavijevih priča, ali bez potpunog oslanjanja na nostalgiju, dok istovremeno pokušava da lik približi savremenom trenutku, što je dočekano dobrim reakcijama publike.

Dilan Dog na prostoru bivše Jugoslavije

Dilan se kod nas pojavio u izdanju novosadskog "Dnevnika", a do podjele Jugoslavije i izbijanja rata izašlo je 59 epizoda, koje i danas imaju posebno mjesto kod domaćih ljubitelja stripa.

Izdavačku pauzu prekinula je hrvatska "Slobodna Dalmacija", koja je 1994. godine nastavila neredovno da izdaje Dilana na hrvatskom jeziku, da bi ediciju 2002. godine preuzeo izdavač "Ludens", koji ga i danas objavljuje u Hrvatskoj.

U Srbiji je 2008. godine beogradski izdavač "Veseli četvrtak" počeo da objavljuje Dilana na srpskom jeziku, kako kroz redovnu seriju, koja je do sada stigla do 243 epizode, tako i kroz brojna specijalna izdanja.

Izdanje "Veselog četvrtka" prepoznatljivo je po uvodnim tekstovima i prevodu, a objavljeno je i nekoliko kapitalnih izdanja, poput "Smrt, ljubav, smrt" i "U znaku Bruna Brindizija".

Četiri decenije i 481 epizoda

Danas, Dilan Dog, taj obični junak za neočekivane situacije, dočekuje 40. rođendan i 481. epizodu. U Italiji je po popularnosti odmah iza Teksa Vilera, živi na istoj adresi, spreman je za nove poduhvate i nove ljubavi, spasavajući svijet od čudovišta svih vrsta, skromno i ne tražeći zasluge, čak spreman i da se odrekne uobičajenog honorara od 100 funti plus troškovi.

U međuvremenu, Dilan je dobio dvije filmske verzije, nekoliko video-igara u Italiji, a serija je trenutno u produkciji. Italijanski film "Cemetery Man" ("DellaMorte DellAmore") snimio je Majkl Soavi 1994. godine. U pitanju je slobodna adaptacija specijalne epizode "Crni užas", kod nas prevedene kao "Smrt, ljubav, smrt". Zbog autorskih prava iz filma su izbačeni dijelovi koji se direktno odnose na Dilana Doga, pa je ostvarenje više naslonjeno na Sklavijev roman nego na sam strip. Glavnu ulogu igrao je Rupert Everet.

Drugi film je američka adaptacija "Dylan Dog: Dead of Night" iz 2011. godine, o kojoj je, kako se kaže u stripovskim krugovima, možda dovoljno reći da je snimljena.

Ipak, bez obzira na filmske pokušaje, video-igre, brojne promjene autora i urednika, padove tiraža i promjene ukusa publike, Dilan Dog je ostao ono što je bio od samog početka - neobični detektiv koji ne istražuje samo čudovišta, vampire i duhove već i strahove, usamljenost, ljubav, smrt i apsurd svakodnevnog života.

Četrdeset godina nakon prve "Zore živih mrtvaca", Dilan i dalje stoji na istoj adresi, sa crvenom košuljom, crnim sakoom, plavim farmerkama i svojom "Bubom", spreman za još jedan slučaj. I upravo u tome možda i leži njegova najveća supermoć - on nikada nije morao da bude savršen da bi ostao voljen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.