Ljubo Božović:Pozorište primorano da pribjegava klasicima

Kada u pozorište dolaze dobri reditelji, kada se promišlja o svakom sljedećem zadatku, i kada se zna pravi razlog zašto je neki tekst odabran, onda rezultati moraju doći do izražaja. Ako se sve u teatru radi ad hoc, ako nema promišljanja za iduću godinu, dvije u samom rukovodstvu kuće, onda će rezultati izostati.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao glumac Ljubo Božović, koji je svoje prve glumačke korake napravio u zeničkom Narodnom pozorištu, u kojem je proveo 11 godina i ostvario više od 50 uloga. Jedan je od osnivača Festivala monodrame, koji se održava u Istočnom Sarajevu.

Predaje na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu na Odsjeku za solo pjevanje kao profesor glume, a banjolučkoj pozorišnoj publici poznat je po ulozi Mede u predstavi Nenada Gvozdenovića "Čorba od kanarinca".

- Nekada je bilo mnogo lakše napraviti pozorišni komad, jer nije bilo finansijskih problema. Danas je mnogo teže dobiti novac, a željeli bismo da zadržimo kvalitet. Teško je porediti pozorište nekad i sad, jer su onda uslovi za rad bili kudikamo bolji - naglasio je Božović.

* GLAS: Zajedno sa glumicom Snežanom Marković igrate u predstavi "Čorba od kanarinca". Šta je ovu predstavu održalo već nekoliko godina na sceni?

BOŽOVIĆ: "Čorba od kanarinca" je predstava koja je maksimalno profesionalno urađena u Kulturnom centru u Istočnom Novom Sarajevu. Angažovali smo glumicu Snežanu Marković iz Bosanskog narodnog pozorišta, profesionalnog reditelja Nenada Gvozdenovića i uradili predstavu po tekstu Miloša Radovića. Nije bilo nimalo lako pripremati komad u neprofesionalnim uslovima. Ali zahvaljujući maksimalnom angažmanu svih nas koji smo učestvovali u ovoj predstavi, bez obzira na sve poteškoće na koje smo nailazili u toku rada, osjećali smo da možemo da uradimo kvalitetnu predstavu i da se vrijedi pomučiti da bi se došlo do premijere ovog komada. Tekst je prijemčiv, jer sve je to dio današnjice i stvarnosti, gdje svi oni koji dođu do gledaju predstavu mogu sebe da pronađu u pojedinim segmentima. Tema je vrlo aktuelna i vrlo zanimljiva. Već tri godine je igramo, dio je repertoara Narodnog pozorišta Republike Srpske i svaki put dobijemo potvrdu da "Čorba" u Banjoj Luci ima svoju publiku koja je voli.

* GLAS: "Čorba od kanarinca" je postavljana na scenama mnogih pozorišta. Šta Vašu predstavu čini originalnom u odnosu na druge izvedbe?

BOŽOVIĆ: Ovu predstavu prvi su igrali Tihomir Stanić i Vesna Trivalić. Od njih, pa preko ostalih, mislim da se niko nije strogo pridržavao teksta, a to je da je lik Jelene petnaestak godina mlađi od njenog partnera Mede. Ako ne igraju ljudi sa tom razlikom u godinama, onda je nemoguće dobiti dramski elemenat koji se dobija u drugoj polovini naše predstave. Svi ostali su ovaj komad uglavnom zasnivali na komičnim elementima od početka do kraja. Mi smo poštovali didaskalije pisca, a ja i jesam toliko stariji od moje koleginice, tako da smo mogli lakše da postignemo da nam ljudi vjeruju. Izgleda da drugi nisu postizali taj dramski dio, što je, čini mi se, bilo nauštrb kvaliteta predstave. Jer, u prvom dijelu predstave ljudi se smiju od srca, puno je gegova i onda odjednom tajac. Tu više život nije isto "što i poljem proći", silne su prepreke na tom putu, bez obzira na to što je nekada postojala ljubav. Suočavaju se sa životnim problemima. Čini mi se da ako igramo na ovaj način, onda imamo apsolutno razumijevanje publike, koja zna šta znači proživjeti jedan život u braku i šta to sve nosi sa sobom. To je ono što je posebno u našoj predstavi i radujemo se što smo je iznijeli na jedan takav način. Uspjeli smo da odigramo jedan brak, od početka do kraja baš onakav kakav on zaista jeste.

* GLAS: Predsjednik ste Upravnog odbora Narodnog pozorišta Republike Srpske. Kako ocjenjujete repertoarsku politiku i kvalitet predstava nacionalnog teatra?

BOŽOVIĆ: Pošto sam po vokaciji glumac, nije mi bio stran rad u pozorištu, jer se time bavim dugi niz godina. Kao predsjednik Upravnog odbora nastojim da stavim glumca na prvo mjesto, jer pozorište se i zasniva na glumcu. Jednostavno, ako nemate glumca, možete da imate i vrsne dekoratere, scenske radnike bilo koje vrste, ali nećete imati ono zbog čega je pozorišna kuća i osnovana. Glumcu se mora omogućiti da njegov talenat, njegova želja za radom i kreativnost dođu do izražaja. To pokušavam da postignem i, na opšte zadovoljstvo i moje i ove kuće, možemo da konstatujemo da je za protekle četiri godine ova kuća osvojila daleko najviše nagrada na brojnim festivalima, što je dokaz da je posao dobro urađen. Narodno pozorište RS je u ovom trenutku među vodećim pozorištima u okvirima bivše Jugoslavije. To odgovorno tvrdim, jer tome svjedoče glumci i repertoar, ali i brojna priznanja. Pokazalo se ispravnim opredjeljenje da se zaposli što više mladih ljudi da bi unijeli jednu novu energiju u pozorište, jer pozorište koje ne producira dobre, kvalitetne predstave, tavori i ne treba nikome, ni gledaocima ni ljudima zaposlenim u toj kući. 

* GLAS: Kakva je trenutna situacija na pozorišnoj sceni u Istočnom Sarajevu i na Palama?

BOŽOVIĆ: U ovom trenutku u istočnom dijelu Republike Srpske nema niti jedan profesionalni glumac koji tu boravi. Sticajem okolnosti, ja sam jedini profesionalni glumac koji tamo živi i radi. To je ogromna obaveza da budem u neku ruku i animator pozorišne djelatnosti. Svoju ulogu shvatam ozbiljno i radim mnogo i sa amaterima. U Istočnom Novom Sarajevu postoji dramski studio u kojem radim. Na Palama je aktivno amatersko pozorište, na Sokocu isto. U svakoj od tih grupa rade izuzetno talentovani mladići i djevojke. Nekima od njih je to postao životni poziv. Glumica Svjetlana Andrić iz Dječijeg pozorišta Republike Srpske je izrasla iz jednog takvog studija na Palama. U nedostatku profesionalnog pozorišta na tom području, osjećam veliku obavezu da radim sa mladim ljudima i da ih u okviru svojih mogućnosti i moći uputim u tajne pozorišta. Nastojim da održim pozorišni život u istočnom dijelu Republike Srpske.

* GLAS: Činjenica je da u Republici Srpskoj nema dovoljno dramskih pisaca. Kako bi teatar kod nas opstao da nema književnih klasika?  

BOŽOVIĆ: Posljednjih godina kod nas je sve manje domaćih dramskih tekstova. Za svaku je pohvalu Radmila Smiljanić, kada nam dođe i donese jedan novi tekst. To treba višestruko cijeniti. Značajno je što je "Balon od kamena" tekst koji je nastao ovdje. Od Radmile Smiljanić treba očekivati iz godine u godinu sve bolje tekstove. Zbog nedostatka savremenih tekstova, moramo pribjegavati klasicima, onome što je provjereno, što je lektira i nastavni plan i program u osnovnim i srednjim školama, i od toga ne treba bježati. Ne treba izbjegavati ni strane klasike, ali prioritet treba dati domaćim piscima. Potrebno je da se stimulišu domaći pisci odavde koji imaju dara za pisanje, da im se daje svaka vrsta podrške da nastave da pišu, jer ćemo samo tako dobiti savremeni tekst, savremenu dramu ili komediju koja jako dobro komunicira sa publikom. A sve dok se to ne desi masovnije, mi smo prinuđeni da pribjegavamo klasicima.

Glumac i reditelj

* GLAS: Osim što ste glumac, bavite se i režijom. Kako ste pomirili glumca i reditelja i sebi?

BOŽOVIĆ: Ja sam prije svega glumac, završio sam pozorišnu akademiju i stekao zvanje dramskog umjetnika. Nisam profesionalni reditelj. Moram da režiram predstave jer kulturni centri u kojima radim nemaju novca da dovedu reditelje iz Beograda ili Banje Luke. Ne kažem da ja radim bez honorara, ali on je kudikamo manji nego da se dovede neki profesionalac sa strane. Zbog toga sam se i prihvatio režije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.