Natalija Todorović za "Glas": Sviranje je za mene privilegija i radost

Ljetna koncertna sezona za mene je uveliko počela. Publika je nedavno imala priliku da me sluša u Šamcu, nekoliko večeri na festivalu "Trotoart" u Banjaluci, kao i u Laktašima, a uskoro je na redu koncert dua "Brillante" 7. jula u Art dvorištu, ljetnoj pozornici Banskog dvora. Duo "Brillante" je naziv dueta violine i čela, tj. moje sestre i mene. Nastupamo već duži niz godina.

Rekla je ovo za "Glas Srpske", violinistkinja Natalija Todorović komentarišući predstojeće ljetne koncerte koji će se održati širom zemlje. Slavna umjetnica u okviru tog koncertnog serijala najavljuje nešto drugačiji koncept i zanimljive muzičke kolaboracije.

- Ova ljetna sezona je malo drugačije osmišljena, jer ću u par gradova nastupiti u saradnji sa di-džejom Nikolom Zgonjaninom, što će biti pravo osvježenje za publiku. Ljetni koncerti su i dio jedne fine turističke ponude, pa nastojim uvijek lijepo da ih osmislim. U tome mi posebno pomažu centri za kulturu, kao i same opštine i gradovi, rekla je Todorovićeva.

GLAS: Svoje ljetne koncerte često nazivate "Violinske promenade" i opisujete ih kao putovanje kroz epohe i stilove. Kako birate repertoar koji uspijeva da zadrži akademski kvalitet klasične muzike, a da istovremeno bude privlačan i lako prepoznatljiv i široj publici?

TODOROVIĆ: Mišljenja sam da je umjetnička, tj. klasična muzika vrhunac muzičkog stvaralaštva po svim svojim interpretativnim i tehničkim elementima i njoj uvijek s poštovanjem dajem prednost u odnosu na druge žanrove koje sviram unutar jednog koncerta. Kroz nju i ja konstantno učim i nadograđujem se. Počnem koncert sa djelima klasične muzike, a često završim sa filmskom, pop ili etno-kompozicijom. Kroz šarolikost repertoara dolazim do srca publike. Za izvođača je vrlo važno da djela koja izvodi jako dobro poznaje i da ih voli. Jedino tako može da prenese emociju.

GLAS: Često ističete da svoje ljetne nastupe doživljavate i kao svojevrsnu kulturnu misiju, s obzirom na to da svirate i u mjestima gdje publika možda nikada ranije nije imala priliku da uživo čuje koncert violine. Kakav je osjećaj svirati izvan velikih koncertnih dvorana i kakva je reakcija publike u sredinama gdje klasična muzika teže dopire do publike?

TODOROVIĆ: Ne pravim velike razlike između manjih i većih gradova. Radujem se kada sviram u bilo kom drugom mjestu. Često sam kroz dugogodišnje nastupe svirala u mjestima gdje nikada nije bio koncert ovoga tipa. Ljudi su uglavnom bili oduševljeni i pomalo u čudu. Pozornicu često i sami osmislimo, a gotovo svaki kutak grada može da bude lijepa pozornica. Tako sam često svirala u parkovima, pored rijeka, na tvrđavama, trgovima. Kod nas i dalje jedan dobar dio publike nikada nije bio na nekom kulturnom događaju, a kulturu zaslužuju svi. Ljeti se zato zalažem da kultura bude što transparentnija. Umjetnost u cjelosti predstavlja jednu veliku emociju i na to niko nije imun, nevezano za stalež, obrazovanje ili status.

GLAS: Vaša karijera i život duboko su povezani sa Muzičkom školom "Vlado Milošević", tamo ste napravili prve korake, a danas već dugi niz godina radite kao profesor i vodite radionicu "Radost sviranja". Šta je ono najvažnije što nastojite da prenesete na svoje đake, osim same tehnike sviranja?

TODOROVIĆ: JU Umjetnička škola "Vlado Milošević" je mjesto moga djetinjstva, odrastanja i danas zaposlenja. Već duži niz godina radim kao prof. violine. Ljubav prema violini pokušavam da prenesem i na moje učenike. Sviranje je za mene jedna velika privilegija i radost, stoga sam i radionice za violiniste nazvala "Radost sviranja". Njih godinama realizujem u saradnji sa Kulturnim centrom Banski dvor.

GLAS: Jedna fascinantna crtica iz Vaše biografije jeste da ste kao talentovan student 11 godina svirali na ličnoj violini našeg velikog kompozitora i etnomuzikologa Vlade Miloševića. Šta za Vas danas znači činjenica da ste imali takvu privilegiju?

TODOROVIĆ: Akademiju sam upisala sa 18 godina (nisam išla u četvrti razred srednje škole, preskočila sam ga), a sa 25 sam uveliko bila magistar violine. Violinu Vlade Miloševića dobila sam na korišćenje od Akademije u mandatu dekana prof. Buce Kenjalovića. To je bio vid podrške za moje do tada postignute rezultate. Jedan mali vjetar u leđa za tada studenta prve godine. Kao mali omaž tome svemu, stavila sam djelo Vlade Miloševića na moj album "Prosnijevanje", koji je izašao prije dvije godine za Muzičku produkciju RTRS-a, s ciljem promocije klasične muzike kod nas.

GLAS: Tokom godina često ste koristili svoje koncerte kao platformu za afirmaciju mladih. Da li i dalje praktikujete uključivanje mladih muzičkih talenata u svoje nastupe širom Republike Srpske i BiH i koliko je važna ta vrsta podrške mladima danas?

TODOROVIĆ: Često i sada talentovana djeca nastupaju kao gosti na mojim koncertima. Znam koliko je važan svaki javni nastup, ali i potreba da se svako talentovano dijete istakne i pohvali. Majka sam četvoro djece, pa valjda sve nekako gledam i kroz njih i smatram djecu najvažnijim dijelom jednog društva.

GLAS: Imate izuzetnu dugogodišnju saradnju sa skoro svim kulturnim centrima u Republici Srpskoj. Koliko je ta mreža podrške važna za opstanak klasične muzike izvan većih kulturnih centara i koliko je teško stvoriti jednu takvu saradničku mrežu?

TODOROVIĆ: Kroz dugogodišnju saradnju sa gotovo svim kulturnim centrima u RS i BiH uspjela sam da stvorim mrežu saradnika i prijatelja koji mi danas pomažu u realizaciji svega što osmislim. Kultura košta. Kroz gostovanja po raznim mjestima, shvatila sam da su moji neprocjenjivi benefiti ove profesije ljudi koje sam upoznala i sa kojima sarađujem. Emocije koje dajem i koje mi se vraćaju, možda i u većoj mjeri, moj su motiv da nastavim i dalje istim tempom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.