Vječni klasik o ljudskim željama i klasnim podjelama

BANjALUKA - Izdavačka kuća "Laguna" objavila je novo izdanje klasika francuske književnosti "Crveno i crno", slavnog pisca Mari-Anri Bela, poznatijeg u svijetu pod pseudonimom Stendal.

Životno djelo velikana francuske i svjetske književnosti Stendala objavljeno je 1830. godine i podijeljeno je u dva dijela. Piščeva ideja bila je da napravi realan kritički prikaz francuskog društva 19. vijeka, prikazujući svu izvještačenost i licemjerstvo koje se kriju ispod krinki učtive ljubaznosti, koja je svojstvena nadobudnim bogatašima tog doba, uostalom i samom pojedincu koji pliva u toj duhovnoj žabokrečini, kako je izražavaju "stendolozi". Naime, riječ je o romanu koji prati priču glavnog junaka Žilijana Sorela kroz njegovo odrastanje i život.

- Zgodan, inteligentan i ambiciozan, sin nepismenog strugara, mladi Sorel je odlučan da se uzdigne iznad svojih skromnih provincijskih korijena, ali je razapet između dva moćna svijeta, crkve koja simboliše "crno" i vojske koja simboliše "crveno". Međutim, ubrzo shvata da se uspjeh može postići jedino prihvatanjem suptilnog koda licemjerja po kojem društvo funkcioniše. Konačno, upleten u opasnu vezu sa prelijepom gospođom De Renal i uticajnom gospođicom De la Mol, čini se da je njegov uspon na društvenoj ljestvici neizbježan. Ipak, u društvu koje više cijeni bogatstvo i porijeklo nego zasluge, Žilijanova potraga za uspjehom imaće kobne posljedice - glasi sinopsis.

U pitanju je remek-djelo psihološke iznijansiranosti i društvene kritike, stoga se s velikim pravom može reći da je  "Crveno i crno" maestralan prikaz ljudske želje te neumoljive težnje za moći u nemilosrdnom i surovom svijetu. Inspiracija za pisanje autoru bilo je društvo u kojemu je i on sam živio, a to je francusko društvo nakon pada Napoleona kada je mladima bilo uskraćeno slobodoumlje, jer se strahovalo kako bi tako mogla započeti nova revolucija. Upravo je to slika društva kakvu nam autor i prikazuje u romanu. Kada je riječ o detaljima glavnoga junaka i njegove uzbudljive storije, zanimljivo je istaći da se i te kako može poistovijetiti sa piščevim životom, koji je i sam imao poprilično hladan odnos sa ocem u mladosti te je doživio silna razočarenja.

Na početku većine poglavlja nalaze se citati drugih autora poput Getea, Šekspira, Voltera, Junga i svih onih kojima se na neki način divio Stendal. Dakle, to su citati koji mahom nagovještavaju atmosferu ili temu nadolazećeg poglavlja što daje posebnu draž čitaocu. Njegovi junaci, poput Žilijana, često imaju romantičnu svijest o svojoj izuzetnosti. Međutim, ono što pokreće njegove junake to je sreća koju jedino donosi društveni uspjeh. U vezi sa tim javljaju se kod njih stalne dileme koje prate takve analize. To sve čini likove stvarnim i uvjerljivim, nagovještavajući iskorak prema realizmu u književnosti. Novo izdanje romana "Crveno i crno" u tvrdom je povezu na 520 strana, a preveo je Miloš Jovanović.

Biografija

Mari-Anri Bel (1783-1842), poznatiji pod pseudonimom Stendal, jedan je od najznačajnijih francuskih pisaca devetnaestog vijeka.

Zahvaljujući rođačkim vezama dobio je čin potporučnika u vojsci i pratio je Napoleona u pohodu na Italiju. Učestvovao je u neuspjeloj invaziji na Rusiju 1812. godine, a nakon Napoleonovog poraza 1814. napustio je Francusku i nastanio se u Milanu, gdje je ostao do 1821. godine.

Prije nego što je počeo da objavljuje prozu, Stendal je pisao biografske, kritičke i putopisne tekstove. Nakon povratka u Pariz objavljuje studije "O ljubavi" (1822) i "Rasin i Šekspir" (1823-1825). Prvi roman "Armans" objavio je 1827, a "Crveno i crno" 1830, a 1839. izlazi mu roman "Parmski kartuzijanski manastir".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.