"Trening za sjećanja": Pjesnici ne umiru nikad

Branislav Predojević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: "Trening za sjećanja": Pjesnici ne umiru nikad

BANjALUKA - Promocija knjige "Trening za sjećanje", zbirke poezije tragično i prerano preminulog pjesnika i muzičara Vitomira Vite Marinkovića, biće održana u Kući Milanovića 28. juna od 19:30 časova.

Knjiga je objavljena u izdanju SPKD "Prosvjeta" iz Čelinca, a priredila ju je pjesnikova sestra Danijela Marinković-Orlić uz nesebičnu pomoć Vitine porodice te književnika Bore Kapetanovića i Mihajla Orlovića kako bi, kako ona ističe u uvodu knjige, sačuvala sjećanje na umjetnički rad pokojnog brata.

- Desetog jula navršava se 30 godina od Vitine pogibije i čitanjem njegove zbirke poezije pisane rukom, a  čuvane u porodici tri decenije, željela sam priređivanjem knjige pjesama "Trening za sjećanja" podsjetiti na njegov život, muziku i stihove koje je stvarao, tiho, iskreno i bez kalkulacije - rekla je Marinković-Orlić.

Pjesnik i muzičar Vito Marinković rođen je 28. juna 1966. godine u Sanskom Mostu. Inspirisan radom muzičara poput Boba Dilana, Erika Kleptona, "Džetro Tal", "Led cepelin", EKV… i još mnogo čime što je imalo dušu, pisao je poeziju i bavio se muzičkim radom. Njegov bend nosio je ime po jednoj od njegovih pjesama "Grupni portret", ali ideje o normalnom životu ispunjenom umjetnošću raspršio je rat. Imao je samo 29 godina kada je poginuo kao pripadnik policije Republike Srpske 10. jula 1995. godine. Iza njega su ostale majka Mara, supruga Dragana i kćerke Sonja i Nela, ali i sjećanja koja kao i poezija ne umiru nikada.

- Autor ove knjige je običan čovjek, prijatelj, sin, brat, muž, otac, saputnik kroz mladost. I nije tražio aplauz. Tražio je istinu, čak i kada je ona bila gruba. Pisao je o društvu, ljubavi, o prijateljima koje su rat i godine raznosili na sve strane. Ako ste ga poznavali, znate o čemu govorim. Ako niste, naći ćete ga u stihovima, strofama, u pauzama između pjesama. Pisao je kao što je živio, jednostavno i bez patetike. Pisao je o društvu koje cijeni materijalno, koje zanemaruje brigu o čovjeku, koje zaboravlja etiku i olako poziva na sukobe. I danas, trideset godina kasnije, Vitina poezija zvuči kao da je napisana juče, jer živimo u vremenu u kojem su vrijednosti i dalje pomjerene. I možda se ništa suštinski nije promijenilo, osim što nas je manje koji pamtimo - rekla je Marinković-Orlić.

Poznati pjesnik Boro Kapetanović napisao je dirljiv osvrt na stranicama knjige, ističući da bi ova knjiga iznenadila na mnogo načina i samog stvaraoca njenog sadržaja.

- Pročitao sam tvoju knjigu koju je za štampu priredila tvoja sestra Danijela, odabrala fantastičan naslov (i sam bi se, vjerujem, iznenadio) i mogu ti iskreno reći, kao i svi mi u to vrijeme, bio si pun gorčine i bunta i želje da se po svaku cijenu bude autentičan i originalan. I bio si, moj dobri Vito - napisao je Kapetanović.

Poznati publicista, novinar i pisac Mihajlo Orlović, koji je takođe bio jedan od saradnika na ovoj knjizi, ističe da je poezija sakupljena na njenim stranicama produkt specifičnog vremena i duhovni dokument istog.

- Poezija Vitomira Marinkovića nastala je u sjenci rata i smrti, svjedoči o snazi riječi da prežive i onda kad čovjek više ne može. Njegovi stihovi nisu samo umjetnički izraz već i dokument duhovnog stanja jednog mladog čovjeka suočenog sa besmislom nasilja. Njegovo stvaralaštvo nas podsjeća da pjesnik i kad ćuti, govori. I kad pogine, ostaje - kroz pjesmu - rekao je Orlović.

Knjiga ima 84 strane na kojima su sabrane Vitine pjesme, pogovor Mihajla Orlovića "Sjećanje koje odzvanja u stihovima" i osvrt Bore Kapetanovića pod nazivom "Zlatna zob u vreme neubranog kukureka iliti mali ogled o zavičaju uz osvrt na knjigu pesama Vitomira Marinkovića". Urednik izdanja je Boris Maksimović, dok je dizajn korica djelo Dragane Vasić.

RIJEČI I DJELA

Promociju će, osim poezije u izvođenju banjalučkih glumaca i razgovora o knjizi, obilježiti i izvođenje Vitine pjesme "Moj novac" od strane muzičara Bojana Madžara i njegovih saradnika.

- Ljudi odu, djela ostanu. Da, samo što neki ljudi, kad odu, za sobom ostave riječi, pisane i pjevane, koje vrijede više nego djela. Riječi koje su dovoljno jake da probude inspiraciju, okupe nas da entuzijastično oživimo predivna slova rukom pisana na hartiji i učinimo ih muzikom. Ne samo da nas je zadužio svojim stihovima, za koje ne bismo znali da nismo dobili čast da budemo dio jednog ovakvog, iskrenog, emotivnog i nesvakidašnjeg dešavanja, već nas je Vito posredstvom Nele opomenuo da smo drugovi i kumovi, koji se ne bi okupili da nije njegovih riječi. Tamo gdje ljudi i djela stanu, nastavlja umjetnost, a umjetnost je poziv koji se ne odbija - rekao je Madžar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.