Selindžerov roman “Lovac u žitu” objavljen prije 70 godina: Kako je sve na svijetu krenulo po zlu

Ilijana Božić
Selindžerov roman “Lovac u žitu” objavljen prije 70 godina: Kako je sve na svijetu krenulo po zlu

BANjALUKA - “Život i jeste igra. Život je igra koja se igra kako pravila zahtijevaju”, riječi su iz knjige “Lovac u žitu” Džeroma Dejvida Selindžera koja nas suočava sa trenutkom odrastanja. Iako je objavljena prije 70 godina, i danas izaziva kontroverzna mišljenja.

“Lovac u žitu” je roman o četrdesetim godinama prošlog vijeka koji govori o gubitku i o tome kako je na svijetu sve krenulo po zlu. Preporuka je da ga čitaju tinejdžeri, ali potrebno je znati da ova knjiga ne slavi mladost.

Kada je Selindžer ovaj roman ponudio časopisu “Njujorker”, bio je odbijen. “Njujorker” je do tog momenta objavio šest kratkih Selindžerovih priča, uključujući dvije najpopularnije - “Savršen dan za banana-ribe” iz 1948. i “Za Esme - s ljubavlju i mučninom” iz 1950. Međutim, kada su urednici dobili “Lovca u žitu” na uvid, odbili su da objave odlomak. Rekli su Selindžeru da prijevremena zrelost četvoro djece Kofildovih nije bila vjerodostojna i da je rukopis razmetljiv. Kazali su da se čini da je napisan tako da istakne autorovu mudrost umjesto da predstavi priču.

Izdavačka kuća “Harkot Brejs” već je bila odbila “Lovca u žitu”, a njen direktor Judžin Rejnal rekao je da ne može prokljuviti da li je glavni junak romana Holden Kofild lud ili ne.

Međutim, nije bilo odustajanja, knjiga je morala da ugleda svjetlost dana. Selindžerov agent odnio je roman u “Litl, Braun”, čiji je urednik Džon Vudburn prihvatio djelo i “Lovac u žitu” je objavljen u julu 1951. godine.

Iako je bio najprodavaniji te godine kada je objavljen, publika ga je prihvatila tek sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, onda kada su počele da izlaze ploče Elvisa Prislija i kada su se pogledi na život promijenili, kada je počelo da se priča o otuđenju ljudi.

Roman “Lovac u žitu” suprotstavlja se intelektualnoj prozi jer je glavni junak mlad i pasivan, bez ikakvih ciljeva, i kao takav on je suprotnost likovima tradicionalne književnosti.

Ovo je priča o dječaku čiji je mlađi brat umro. On, Holden, ima 17 godina i tako mlad on je nesrećan i takav uviđa da su svi ljudi foliranti. On zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. Vidi da se na kraju tog polja nalazi provalija. On želi da stoji u tom polju i da pazi na djecu koja bi se previše približila ivici, želi da ih uhvati da ne padnu u provaliju odraslih i zrelih. On bi želio biti “lovac u žitu”. U toj želji se, u stvari, krije metafora koja zapravo simbolizuje djecu kako gube svoju čistotu i nevinost, te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden prezire. Ovo je s jedne strane i ironičan dio u knjizi, jer bi Holden htio spasavati druge, a ne može da spase sebe.

On prezire laži, muče ga svi njegovi tinejdžerski neuspjesi i osjećanja. On vjeruje da su svi uspješni ljudi koje sreće neznalice. On je idealista, dječak koji nije sposoban da se prilagodi životu i realnosti koja mu se nameće tokom odrastanja. Izolovan je i ne želi da razumije druge ljude, a ni drugi njega ne razumiju. Nesrećan je i ispunjava ga osjećaj da je sve bezvrijedno. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je on izgubio brata kao dječak i da je to normalan osjećaj kod ljudi kojima neko koga mnogo vole umre. Zato je on bio lik u kojem su se mnogi prepoznavali.

Zanimljivo je da je ubica Džona Lenona nosio baš ovu knjigu pod rukom kada su ga uhapsili nakon ubistva.

Zabrana

“Lovac u žitu” bio je najosporavaniji roman tokom prošlog vijeka. Knjiga je bila zabranjivana, a glavni razlozi su bili psovke i pogrdni nazivi predbračnog seksa, zloupotreba alkohola i prostitucija. Prema nekim teorijama, knjiga je zapravo oruđe FBI-ja ili CIA za upravljanje umovima.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana