Ranko Risojević, književnik, za “Glas Srpske”: Mladi stvaraoci treba da bježe od provincijalizma

Ilijana Božić
Ranko Risojević, književnik, za “Glas Srpske”: Mladi stvaraoci treba da bježe od provincijalizma

Imamo sjajne mlade umjetnike u svim umjetničkim domenima, pisce, slikare i glumce. Banjaluka je značajan kulturni centar. Nemojmo se plašiti da cijenimo svoje, ali budimo i kritični kada je u pitanju kvalitet.

Rekao je to u razgovoru za “Glas Srpske” književnik Ranko Risojević govoreći o kulturno-umjetničkoj sceni u Republici Srpskoj i onome što ona ima da ponudi.

- Teško je porediti prošlost i sadašnjost, jer ništa nije isto kao što je bilo, ali ponekad mi se čini da su to samo prividi. Ipak, divim se nekim našim institucijama i organizacijama koje uspijevaju da rade punim pogonom i čine čuda. Pogledajte, na primjer, oba naša muzeja, republičke institucije poznate već u Evropi. A to nije malo. Za mene je važno da se što više mladih stvaralaca organizuje na sve moguće načine i da bježe od provincijalizma - dodao je Risojević.

GLAS: Nedavno ste sa francuskog jezika preveli bajku Aleksandra Dime koja nosi naziv “Medna kaša grofice Berte”. Koliko je zahtjevan posao prevođenja strane literature na srpski jezik?

RISOJEVIĆ: Prevođenje je kreativan posao. Veoma je važno da pjesnik prevodi književnost s drugog jezika na svoj jezik. Još kao student matematike i fizike prevodio sam ponešto sa francuskog. To je dobar test za provjeru znanja vlastitog jezika, njegovih mogućnosti pa i stvaranja novih riječi. Zato sam sa zadovoljstvom pristupio prevođenju ove divne bajke velikog francuskog pisca Aleksandra Dime. Zahvalan sam direktorici Dječijeg pozorišta RS Ljiljani Labović Marinković, što je uspjela da se ova knjiga pojavi u izdanju njene kuće, sa lijepom predstavom Todora Valova.

GLAS: Koliko su bajke danas aktuelne, da li ih je zahvalno pisati u današnjem vremenu kada je djeci sve dostupno na internetu?

RISOJEVIĆ: Ovo digitalno vrijeme okrenulo se fantastici i bajkama. To su naizgled nove bajke, ali mi vidimo da je planetarno popularni Hari Poter sasvim klasična bajka. Tek kada je filmovan to se doima nešto novo. Ali ništa novije od “Gospodara prstenova”. Veoma je važno naglasiti da bajka “Medna kaša grofice Berte” govori o plemenitosti, moralu, poštovanju i pamćenju tradicije. I možda najvažnije, kada se bajka gleda na sceni, dijete je upija svim čulima. Još ako pročita tu bajku, ili mu se pročita, učinak je savršen.

GLAS: Budući da je Vaša knjiga “Bosanski dželat” doživjela mnogo prevoda, ali i izdanja, kažite nam u čemu se ogleda njena posebnost i zbog čega je uspjela da se izdvoji od drugih?

RISOJEVIĆ: “Bosanski dželat” je knjiga o jednom vremenu i prostoru. U centru je dželat iz vremena kraja Austrougarske u BiH. Tu je Bosna i njeni gradovi kako ih vidi dželat i ljudi oko njega. To je promjena optike. Pri tome dželat, kako je napisala profesorica Sanja Macura, kao pojedinac ne pripada ni društvu došljaka niti domorodaca. On je po svom zanatu izopšten. Pokušao sam da pokažem njegovu izopštenost. Poput nekadašnjih SS oficira, poznaje klasičnu muziku i sam svira. Najnoviji prevod na engleskom jeziku i izdavanje u Torontu su značajni za mene i moje djelo. Sada se otvara nešto slično u Italiji sa prevodom moje knjige kratkih proza “Šum”, koja je doživjela dva izdanja i veoma dobre osvrte.

GLAS: Koliko je Vama kao piscu značajno to što su mnoga Vaša djela prevedena na strane jezike? Koliko je danas uopšte moguće da djela mladih autora dođu do toga?

RISOJEVIĆ: Danas je teško da ti neko negdje prevede i objavi knjigu na drugom jeziku. Recimo, Slovenci odvajaju znatna sredstva da knjige njihovih savremenih pisaca budu prevedene na druge jezike. Godišnje i po 20 knjiga, sa svim troškovima, prevođenja i izdavanja. Ali kod izdavača zemlje na čiji se jezik prevodi. Ministarstvo kulture sredstva daje piscu, na osnovu ugovora koji on sklopi sa prevodiocem i izdavačem. Trebalo bi i mi tako da radimo. Mukotrpno je da pisac sam traga za prevodiocem, potom za izdavačem. U starijem dobu sam uspio da pređem sve te prepreke i moje se knjige i pojedina djela koliko-toliko prevode na strane jezike. Ali to je veoma teško, a često i ponižavajuće za autora. Često sam to govorio ranijim ministrima kulture, ali sve to što sam ja tada govorio išlo je u vjetar.

GLAS: Svakodnevno pišete i objavljujete tekstove na različite načine. Iz čega crpite energiju za neprestano stvaranje?

RISOJEVIĆ: Naše vrijeme pruža mnogo mogućnosti kreativnom čovjeku. Ako imaš mobilni telefon ti više nisi izolovan, čak ni u selu do kojeg nije ni put napravljen. Primijetio sam da se poezija preko interneta plasira i čita više nego ikada. Tradicionalni časopisi prelaze kao i novine na digitalna izdanja. Ne treba kukati za prošlim vremenima, zasuči rukave, kako se to kaže, i pokaži se, ali primjereno vremenu, što je meni zaista važno. Poštujem svakog svog prijatelja na tim portalima, oduševljavaju me svojom privrženošću, čitanju i komentarima. To me nadahnjuje i već zorom ponešto stavim na “Fejsbuk” profil.

Saradnja

GLAS: Učesnik ste mnogih Međunarodnih književnih susreta, festivala i večeri posvećenih poeziji i prozi. Kakve su veze naših pisaca i književnika sa stranim stvaraocima? Kako je epidemiološka situacija uticala na sve to?

RISOJEVIĆ: Naše veze sa stranim kolegama su relativno siromašne, ali zahvaljujući manifestacijama koje organizujemo u Srpskoj, prvenstveno u Banjaluci, kao što su Međunarodni susret pisaca i “Imperativ”, širi se krug poznanstava, mladih i starijih. Prije smo više odlazili na manifestacije izvan zemlje, ali prvo besparica, kako naša tako i organizatora, a danas pandemija, sve je svela na simboliku. Važna je podrška koju dobijamo od Slavenske akademije u Varni, koju vodi naša prijateljica, pjesnikinja Elka Njagolova. Nažalost, na tom planu naša akademija nauka i umjetnosti RS ne radi ništa.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana