Ranko Preradović priredio antologiju "Kafanske"

BANjALUKA - Književna zajednica "Vaso Pelagić" iz Banjaluke izdala je antologiju pjesama pod naslovom "Kafanske", koju je priredio poznati književnik i publicista Ranko Preradović.

Riječ je o pjesnicima različitih generacija, od onih aktivnih poput Miladina Berića, Zdravka Miovčića, Gorana Gavrića Grge ili Mile Lisice, preko onih koji su nas napustili u ovom vijeku poput Slavka Jungića Jeseja ili Đure Damjanovića, do onih koji su otišli još prije tri decenije, poput Ambre Maroševića ili čak prije pet decenija poput Dušana Mutića. 

Kako sam priređivač knjige Ranko Preradović Deda ističe za prijem u ovu panoramu bila su jednostavna pravila: da pjesnik stvara "kafansku" poeziju i da je nekada, tokom Preradovićevog kafanskog staža, koji traje više od šest decenija, s njim sjedio u kafani. 

- Nije ovo nikakva antologija, niti sličan, po vrijednosnim kriterijumima sačinjen izbor poezije. Riječ je, jednostavno, o poeziji koju sam volio, pjesnicima koje sam poznavao pa sam otud i sakupio pjesme po sopstvenom, slobodnom izboru. Nadam se da će me čitaoci razumjeti i u tom smislu mogu da ponudim ovaj buket dragih nam pjesama, među kojima će se poneka naći i za najveće sladokusce - rekao je Preradović.

Veteran književne scene Republike Srpske ipak insistira na tome da je riječ o poeziji koju je volio i pjesnicima koje je dobro upoznavao, često za kafanskim stolom. 

- Svoj stav o kafanskom životu, boemiji, i uopšte o poimanju tog vida ljudskog življenja izrazio sam u knjizi "Banjalučka boemija", koja je u pripremi - rekao je Preradović.

Neke ljepše i slobodarske ideje, kojima su tadašnji mladi pjesnici bili ophrvani, najbolje opisuju tople rečenice iz uvodnog teksta ove knjige. Jedno je sigurno - da su ondašnje kafane šezdesetih zaista posjedovale nešto čarobno i pitomo, nešto što danas i te kako nedostaje. Jednostavno se vodio kafanski život koji je bio van dnevne životne kolotečine, koja je odvajkada znala biti tjeskobna za dušu čovjekovu, a kao lijek za to šta može biti bolje nego okrepljenje uz dobro društvo, čašu vina i pravu kafansku muziku. Urednik ove knjige je Vidosav Đurđević, dok je za naslov i prelom bio zadužen Siniša Vidaković. 

DRUŽENjE

Sam Deda istakao je za "Glas Srpske" da, bez obzira na šest decenije dug kafanski staž, nije propagator pića i kafane. 

- Nisam alkoholičar, a ponajmanje kafedžijski propagator i navijač. Da sam alkoholičar, ne bih doživio osamdesetu, koliko mi je upravo, a za kafane ne mogu navijati, niti ih propagirati, jer više kafana nema. Naše kafane zapravo su bile svojevrsne institucije od izuzetnog značaja za duhovno ljudsko stanje. Danas, ovo, niti su bistroi, ni kafići, ni kafane, nego neka mjesta za "slučajno sretanje". Nije kafana zbog alkohola i drugih drangulija, već zarad viđenja, drugovanja, spoznajnosti i tako redom - rekao je Preradović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.