Prosvjetitelj, pisac i filozof Dositej Obradović preminuo prije 210 godina: Vjerovao u moć razuma i nauke

Milanka Mitrić/agencije
Prosvjetitelj, pisac i filozof Dositej Obradović preminuo prije 210 godina: Vjerovao u moć razuma i nauke

BANjALUKA - Nema gorih ljudi od onih koji se protive prosvećenju i obrazovanju naroda. Takvi, da mogu, i sunce bi ugasili, govorio je svojevremeno Dositej Obradović, pisac i prosvjetitelj, čovjek od čije smrti ove godine obilježavamo 210 godina, a riječi iz njegovih djela odzvanjaju poput upozorenja i u sadašnjosti.

Začeti buđenje i početi preporod u narodu nije lak poduhvat, a iz korijena onoga što je on započeo radom na prosvjećivanju, protkanom idejama racionalizma, vođen većim idejama o napretku, nije lako održati plod. Od početaka do danas prošla su dva vijeka, a ovo vrijeme govori da korijenje u nekim sferama još nije stiglo do cvijeta, a kamoli do ploda. Kultura, prosvijećenost i umjetnost prečesto bivaju smještane sa strane, za njih se uglavnom pojedinci trzaju i junački bore, u svim vremenima napretka i razvoja svijeta. No, koliko god drugi okretali glavu, baš kultura, umjetnost, čuvanje pismenosti i jezika jesu temelji naroda, koje treba samo još više uzdizati, kakva god vremena bila.

Dositej Obradović svojim radom i pisanjem u svom vremenu dao je svojevrsni podsticaj i usmjerenje ka boljitku na tom polju. Vjerovao je u moć razuma i nauke. Bio je filozof, pedagog, koji je rođen kao Dimitrije Obradović, a ostao poznat po monaškom imenu Dositej. Bio je srpski ministar prosvjete i jedna od najvažnijih ličnosti u srpskoj istoriji kraja 18. i početka 19. vijeka.

- Ljubezni srpski narode, nemoj ti meni za zlo primiti što ja neka naša zloupotrebljenija obličavam, vreme je već, za živoga Boga, vreme da počnemo slobodnije i razumnije misliti! Dokle ćemo tuđe pogreške osuždavati, a naše sakrivati i opravdavati? Niko se neće va vek veka ispraviti i poboljšati druge ukoravajući - naveo je u svom najpoznatijem djelu “Život i priključenija”, a napisao je i “Sovjete zdravago razuma”, “Sobranije”, “Pismo Haralampiju” i “Basne.

Upotreba narodnog jezika u književnosti, vaspitanje mladih, skidanje omči zaostalosti, oslobađanje žena potčinjenosti u skladu s naprednijim idejama, bila su samo neka od njegovih promišljanja, koja je moguće uočiti u navedenim djelima. Radio je kao ministar prosvjete u Srbiji, organizovao je Veliku školu u Beogradu, putovao je svuda po Evropi i gdje god došao širio svoje ideje. Glavna namjera njegovog rada bio je napredak u svakom smislu. Narod je pozivao na prihvatanje kultura, na upoznavanje drugih, a cijenjenje svoga.

Smatra se da je njegov rad zaslužan za pokretanje i stvaranje prave nacionalne književnosti - kidao je ustaljene i jednolične okove tradicije i usmjeravao pismenost i pisanje ka modernijim tokovima.

Svoja znanja o nauci, filozofiji i književnosti htio je da učini dostupnim svim ljudima, jer je smatrao da tako treba da bude te da samo učen čovjek može da bude prosvijećen čovjek.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana