Profesor i pisac Emil Vlajki za “Glas Srpske”: Ženama pripada budućnost

Ilijana Božić
Profesor i pisac Emil Vlajki za “Glas Srpske”: Ženama pripada budućnost

U nekoj, ne baš dalekoj budućnosti, žene preuzimaju vlast, tjeraju muškarce iz politike. To je urađeno s ciljem da se potisne muška dominacija koja je, budući da je muškoj populaciji gotovo sva vlast u rukama, čovječanstvu nanijela mnogo zla.

Fokus je i na genetskom inženjeringu, i stvaranju novih vrsta. Želim da čitaoci shvate da će se jednog dana susresti s takvim vrstama o kojima pišem i da ih ne odbacuju, već da ih razumiju.

Rekao je ovo profesor i pisac Emil Vlajki u razgovoru za “Glas Srpske”, opisujući sadržaj svog novog naučnofantastičnog romana “Magdalenija”, koji je dostupan u prodaji na kioscima “Minutica”. Recenzent romana je književnik Ranko Pavlović.

- Dominacija žena koje preuzimaju kormilo vlasti, prerasta u suprotnost ideji na čijim osnovama se začela, postaje totalitarna, i opasnija za opstanak ljudske civilizacije nego ratovi vođeni u prethodnom istorijskom periodu - dodaje Vlajki.

GLAS: Zašto su u Vašim posljednjim romanima glavni likovi žene?

VLAJKI: Žene su genetski savršenije od muškaraca. Komunikativnije su i sigurno bi bolje upravljale društvom. Njima pripada budućnost što se sve više pokazuje u savremenom svijetu.

GLAS: Kako biste opisali društveno uređenje u ovom romanu?

VLAJKI:  Pod geslom da se matrijarhat uspostavlja kako bi žene koje daju život novim ljudskim jedinkama i othranjuju ih oduzele vlast muškarcima koji ih šalju u rat da ginu, što je posebno naglašeno u prethodnom romanu  “Žena koja je vjerovala da je Marija Magdalena”, one muškarcima, na matrici totalitarističkih sistema i šovinističkog odnosa prema drugom rodu, oduzimaju sva prava, marginalizuju ih i praktično pretvaraju u svojevrsno savremeno roblje. U matrijarhalnom društvu dešava se sve ono što se dešavalo u nacističkoj Njemačkoj - diskriminacija, protjerivanje, stvaranje koncentracionih logora, spaljivanje “nepodobnih” knjiga i eksperimentisanje s ljudima kroz genetske manipulacije.

GLAS: Koji su glavni likovi romana?

VLAJKI: U knjizi postoje četiri glavna lika: Majra, njen otac koji je ujedno i narator, Čovčim koji je hibridna ličnost - kombinacija dvije trećine čovjeka i jedne trećine čimpanze, i Rebeka, nakon Tilde Koen, druga predsjednica države, koja je iskompleksirana osoba, patološki mrzi muški rod. Imamo i dvije ličnosti koje su uticale na tok radnje. To je genetičarka Lisenka, koja je jedna od majki Čovčima i nema nikakvih moralnih skrupula prilikom stvaranja hibrida, a tu je i Brajan, homoseksualac i nacista u duši i po djelima. Važna je uloga Svevišnjeg, koji upravlja sudbinom svih predsjednica ove matrijarhalne države i daje im nadnaravne moći.

GLAS: Takva situacija u društvu dovela je do sukoba između muškaraca i žena?

VLAJKI: Da. To se vidi i po strukturi ovog romana koji ima tri dijela. U prvom, pod naslovom “Monstrumi”, opisuje se matrijarhalni totalitarizam kome je Majra u najvećoj mjeri doprinijela. Posebno se ističe život hibrida nastalih ukrštanjem ljudskih i životinjskih vrsta. Drugi dio, “Slom”, govori o protivrječnostima u Magdaleniji koje dovode do raspada društva. Majra radikalno mijenja stavove i počinje se, uz pomoć muškaraca i hibrida, boriti protiv ove, krajnje bolesne, zajednice. Treći dio, “Ništavilo života”, opisuje građanski rat koji zahvata državu i koji se završava pobjedom antitotalitarnih snaga sa Majrom na čelu.

GLAS: Da li je završetak rata riješio sve probleme u tom društvu?

VLAJKI: Nije. Nakon svakog sukoba, pravi rat za izgradnju humanijeg društva tek počinje. U ovoj knjizi, narod, pun predrasuda, opire se novim, ljudskim vrstama koje su nastale manipulacijama gena. Ovaj otpor, prepun rasizma i zlobe, uzrokuje tragedije koje doživljavaju hibridi koji umiru jedan za drugim. Posebno se iskazuje zla kob koja pogađa Majru i Čovčima kojima je njihova, međusobna, ljubav ravna smislu njihovog postojanja.

GLAS: Iako je u tom društvu osnovni odnos lezbejski, ipak se stvaraju i heteroseksualne veze.

VLAJKI: Naravno. Iskrsavaju i istinske ljubavi jedinki suprotnih polova. Najupečatljiviji primjer za to je ljubav koja je naprosto “planula” između Majre i aboridžina (pobunjenika) Smita. No, istinsku ljubav Majra pronalazi u hibridu Čovčimu (kao u bajci “Ljepotica i zvijer”). Ta istinska ljubav, bila je vrijedna njenog života, djevojke koja je poslije Rebekine smrti došla na čelo države i okončala rat.

Korona

GLAS: Da li pripremate nešto novo?

VLAJKI: Završavam roman koji će se zvati “Ljubav i smrt u doba korone”. U njemu pokazujem da je korona politički virus koji se iskorištava u različite neljudske svrhe. 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana