“Poeme” Miroslava Mike Antića u novom izdanju
BANjALUKA - Knjiga “Poeme” Miroslava Mike Antića koja donosi toplinu Vojvodine protkanu mirisom njiva, ravnice i ljudi koji su kućne pragove branili vijekovima, prožeta pjesnikovim osjećajem za rodni kraj biće u knjižarama u “Laguninom” izdanju od četvrtka.
Knjiga će biti objavljena na ćirilici, a u njoj su obuhvaćene poeme “Vojvodina”, “Roždestvo tvoje” i “Srem”.
U sinopsisu uz ovo izdanje iz “Lagune” je navedeno da ravnica iz koje je potekao za Miku Antića nije geografsko porijeklo već ishodište jednog mentaliteta.
- Poeme su za njega i kovitlac istorijskih zbivanja i orkan snoviđenja, ono što steže grlo i ono što izlazi iz grla, one su i molitva i psovka, breme uspomena i uzlet do jezera rodnog neba. Možda i više nego u pesmama Miroslav Antić je u poemama svevremeni liričar panonskog pejzaža i dečak koji peva himne oranica - navedeno je iz “Lagune”.
U sinopsisu su navedene i riječi Draška Ređepa koji je objasnio da Antićeva Vojvodina otkriva strukturu jednog predjela.
- Insistirajući na vertikali bića, ozarena iznutra izuzetnom vatrom žestokih okršaja i bitaka, strasti, plamena koji se, u zenitu sunca, širi svuda unaokolo. “Roždestvo tvoje” ta velika mladićka strast prepoznavanja u nepoznatom svetu, to dramatično isticanje porekla, mita, predaka, sve to uvodi ovu poemu na velika vrata osnovne Antićeve vokacije, nostalgije za detinjstvom. “Srem” je pisan u poslednjoj godini pesnikovog života. Žestoki kontrapunkt živih i mrtvih, koji je opsedao u tim poslednjim danima Antića, svakako je, i to na velika vrata, ušao u stihove ove poeme. “Srem” je, po svemu, nalik na oproštaj - Ređepove su riječi iz sinopsisa.
Miroslav Mika Antić rođen je u Mokrinu, na sjeveru Banata. Živio je u pančevačkoj Gornjoj varoši gdje je pohađao Gimnaziju. Sa 16 godina napisao je prve pjesme koje su objavljene u časopisu “Mladost”. Na studije se upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu, a kasnije je živio u Novom Sadu. Bio je i pjesnik, i mornar, a radio je i u lutkarskom pozorištu.
Stihovi
“Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša, gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali, gde su starice tepale i pragove branile golim šakama, tu Vojvodinu bogomoljačku, i bezbožničku, i vinsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.