Pantelija Dudić: Čitaocima ne možete podvaliti

O svom trnovitom putu, pisao sam najiskrenije, smatrajući da je iskrenost najvažnija stvar i u životu i u pisanju. Kao što neiskrenošću ne možete prevariti ljude u životu, uvjeren sam da i u literaturi, pogotovo onoj koja je izrazitije autobiografski određena, ne možete podvaliti čitaocima.

Rekao je ovo u intervju “Glasu Srpske” književnik Pantelija Dudić, autor trotomnog romana “Auslander”, koji je uspješno promovisan u Banjaluci i Beogradu.

Pantelija Dudić zanimljiva je i neobična ličnost. Prošao je mukotrpan i težak put od siromašnog đaka do uspješnog privrednika, koji je cijeli svoj četrdesetogodišnji radni vijek proveo u inostranstvu, uglavnom u Njemačkoj, gdje i danas živi. Nedavno je posto i član Udruženja književnika Srbije.

* GLAS: Možete li objasniti sam naslov Vašeg romana “Auslander”?

DUDIĆ: “Auslander”, prevedeno na srpski jezik, znači stranac. Opredijelio sam se za ovaj naslov najprije zbog toga što više od 40 godina živim i radim u inostranstvu. A kada sam u romanu sačinio literarnu rekonstrukciju prelomnih trenutaka iz svog života, shvatio sam da je moj život i prije odlaska iz zemlje obilježen seljakanjima od mjesta do mjesta i da sam u tim sredinama, i kad sam prihvatan manje ili više, suštinski bio stranac. To je izgleda bio dio moje sudbine. Naknadno uviđam da to za literaturu i nije tako loše!

* GLAS: Šta Vas je motivisalo da se posvetite i spisateljskom poslu, nakon što ste se uspješno ogledali u drugim oblastima koje nisu bliske književnosti?

DUDIĆ: Za književnost i pisanje, ono amatersko, đačko, vezan sam još od najranijih školskih godina. Međutim, razloge da se posvetim pisanju knjiga možda najprije treba tražiti u mom dosta zanimljivom životu i raznolikim iskustvima, zgodama i nezgodama. Po završetku srednje škole u Zagrebu, otišao sam u inostranstvo, najprije u posjetu mom ocu, a pošto sam se ubrzo i zaposlio, postao sam i ja dio praktično najranije generacije naših gastarbajtera. Svakodnevno se susrećući sa poteškoćama tih ljudi, neprilikama u koje su zapadali u jednoj stranoj zemlji, najviše zbog navika, drugačijeg mentaliteta i jezičkih barijera, od tada, dakle, u mojoj svijesti pulsirao je i poriv pisca. Shvatio sam da o tome moram da ostavim i literarno svjedočanstvo. Bitna dimenzija mog trotomnog romana posvećena je upravo toj temi.

* GLAS: U trotomnom svom romanesknom prvencu leksički i etnografski oživjeli ste jedan gotovo iščezli svijet, svijet Vašeg djetinjstva i mladosti. Koliko je to za Vas rasterećujuće?

DUDIĆ: Možda je to što pominjete meni lično, ako imam pravo da to kažem ovom prilikom, upravo najdraži aspekt “Auslandera”. To što sam zapisao, iako je prošlo i nikad više doći neće, ipak je oteto od zaborava.

Život

Mlađi čitaoci mogu vidjeti iz mojih knjiga kako se u našoj Krajini nekad živjelo i borilo za opstanak, u oskudici koja je i teško zamisliva iz današnje perspektive. S druge strane, nekako mi se čini da se uprkos toj oskudici živjelo srećnije i da su ljudi na drugi način doživljavali punoću života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.