Olgica Cice: Nadežda Petrović živjela kao meteor

Trebinje - Na poleđini moje posljednje knjige “Nizvodno od bajke” napisala sam da mogu da me dirnu samo dobrota i znanje, jer tako pišem i tako i živim.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” Olgica Cice, autorka knjige “Boje i barut”, posvećene vrhunskoj slikarki Nadeždi Petrović.

Knjiga Olgice Cice u izdanju “Derete” krajem maja promovisana je u Beogradu i od tada niže samo pozitivne ocjene čitalačke publike i književne kritike.

- Izazov mi je bio da istražujem život žene, za koju sam znala da je pionir u donošenju modernih pravaca likovne umjetnosti iz Evrope na kraju 19. i početku 20. vijeka, što je tada bila izuzetna hrabrost. Oduševila me snaga Nadežde Petrović da otrpi neuspjehe i loše kritike kao umjetnica - priča naša sagovornica.

Dodaje da je zanimljivo kada su priznanja u Srbiji počela da stižu, Nadežda Petrović se odlučuje da prvo bude čovjek i napušta svoju najveću ljubav boje i odlazi u Prvi svjetski rat kao medicinska sestra da njeguje ranjenike.

- Nadežda Petrović bila je zabrinuta za sudbinu naroda koji je mnogo ginuo. Brinulo je potomstvo, ko će rađati nove generacije poslije svih tih pogibija. Ona zaboravlja na sebe i strah. Onima koji su brinuli za nju rekla je da ne ide u rat da pogine, nego da pomogne da što više njih ostane živo. Oduševljena sam njome, jer nije poput većine umjetnika zaljubljena u sebe i svoje stvaralaštvo - kaže Cice.

Dodaje da je Petrovićeva uvijek bila svoja i nije se obazirala na ono što joj drugi kažu, bila je avangardna u svakom pogledu i danas bi bila izuzetna i moderna žena.

- Usudila se Nadežda Petrović da se ispolji kao cjelovita ličnost koja misli, govori, stvara, koja kreira svoj život onako kako želi i osjeća, ne obazirući se na zapanjenost okoline, koja ne prašta originalnost i neuniformisanost - kaže Olgica Cice.

Prema njenim riječima, Nadežda Petrović je živjela kao meteor, blistavo i kratko.

Ova slikarka je, kako kaže Olgica Cice, toliko mnogo učinila za čovjeka, a za nju je učinjeno toliko malo.

- Za sve ovo vrijeme dok sam istraživala njen život i uvlačila se u njenu kožu, naučila sam kako se podići kada padneš, kako ostati svoj, bez obzira na cijenu, kako voljeti druge ljude, a ne samo sebe, kako osjetiti čovjeka, kako voljeti i živjeti život. Jedna od njenih poruka je da je umjetnost veliki učitelj. Zaista bih voljela da ljudi pročitaju ovaj roman, da saznaju više i da požele da budu bar slični njoj, kao što sam i ja poželjela - rekla je Olgica Cice.

Nadežda Petrović je iz veoma ugledne i obrazovane beogradske porodice. Kretala se u krugu najvećih intelektualaca toga vremena kao što su Branislav Nušić, Ivan Meštrović, a na kraju se susreće sa Desankom Maksimović, čiji otac umire u valjevskoj bolnici gdje je Nadežda radila kao medicinska sestra. Tom prilikom Nadežda joj prenosi očev amanet.

Trebinjska književnica kaže da toliko toga ima da se kaže o ovoj junakinji. Ona je osnovala “Kolo srpskih sestara”, njena sestra se dopisivala sa Tolstojem povodom aneksije BiH, u Makedoniju je nosila pomoć srpskom narodu koji strada pod Turcima.

- Nadežda je bila žena koja se ničega ne boji, koja je slobodna da bude ono što jeste. Nadeždina i moja poruka svima je “ne želim da se okrećem iza sebe, želim da učim od boljih od sebe. Jedino tako možeš da budeš čovjek, čovjekolik i iznutra i izvana” - zaključila je Olgica Cice.

Naslov

- Naslov knjige jeste pomalo kontradiktoran. Nadežda je bila zaljubljenik i majstor jasne, jake i čiste boje na svojim platnima. Živjela je s bojama i gledala svijet kroz njih. To su boje, a barut je činjenica da brižno njeguje ratnike u tri uzastopna rata, dva balkanska i Prvi svjetski rat, a taj dio njenog života obilježavam imenom barut - kaže Olgica Cice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.