Foto: Agencije
BANjALUKA - U hramu Uspenja Presvete Bogorodice, u Banjaluci, upriličeno je tradicionalno književno veče "Pod uspenjskim svodom"a ovogodišnji dobitnik ove prestižne nagrade, jednoglasnom odlukom žirija postao je pjesnik Đorđe Brujić iz Podgorice.
Na književnom dijelu programa nastupilo je nekoliko pjesnika čije su pjesme ušle u uži izbor, dok su u muzičkom dijelu nastupili: muzički sastav "Bedem" iz Sombora, te vokalni sastava "Akatist" iz Banjaluke.
Žiri za izbor najbolje pjesme na konkursu "Pod Uspenjskim svodom – duhovna i rodoljubiva pjesma 2025" je radio u sastavu: Miladin Berić, Igor Mijatović i Zlatko Jurić. Na ovogodišnji konkurs je pristiglo 168 pjesama koje ispunjavaju uslove konkursa: od autora iz Republike Srpske, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i dijaspore. Nakon šireg i užeg izbora, žiri je odlučio da je najcjelovitija, najinventivija i najpoetičnija pjesma "Plamen iz desnog dlana", Đorđa Brujića iz Podgorice.
U skladu sa propozicijama konkursa, pjesma Đorđa Brujića žanrovski se može odrediti i kao duhovna i kao rodoljubiva, a upotrebom suptilnog pjesničkog jezika, svrstava se u najreprezentativnije pjesme naše savremene književnosti. Bogatstvom simbola, alegoričnošću i meditativnošću, pjesma odiše hrišćanskom i srpskom duhovnošću, uzvišenošću duha nad tijelesnim, i pobjedom sakralnog nad profanim: od mučeništva crne boje, stradanja i uzvišenja ljubičastog, do svetačkog rozog oreola koji zrači i isijava svjetlošću za zidnih fresaka. U pjesmi je zaokružena cijela filozofija i esencija života: stvaranje, podvizavanje i pokajanje, mučeničko stradanje, uzvišenje i uzdizanje do svetiteljskog oreola, piše u saopštenju žirija.
Pjesma "Plamen iz desnog dlana", Đorđa Brujića posvećena je Svetom Teodoru Komogovinskom, njime je nadahnuta i oslikava njegovo žitije i hristoliki put koji ga je uvrstio među svetitelje mučenike.
- Jeromonah Teodor (Sladić), koji je rođen u selu Kuruzari, podno Kozare, svoj monaški zavjet je ispunjavao u manastiru Moštanica. Kada su Turci vršili odmazdu, krajem 18. vijeka, živoga su ga spalili nedaleko od manastira. Od njegovih moštiju, ostala je samo desna ruka koja je kasnije prenesena u manastir Komogovina, pa otuda Teodor Komogovinski - navodi se u saopštenju žirija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike