Održana promocija knjige "Djeca koju nije volio svijet"

ISTOČNA ILIDžA - U Galeriji „Žarko Vidović“ u Istočnoj Ilidži večeras je promovisana knjiga "Djeca koju nije volio svijet“, autora Bojana Vegare koji kroz 57 priča iz ugla dvanaestogodišnjaka opisuje ratna dešavanja u ratnim Hadžićima i svaka od tih priča govori o ratu, stradanju, životu tokom rata i brzom odrastanju djece u tim okolnostima.

Autor knjige, Bojan Vegatra, rođen je u Sarajevu, živio u Hadžićima, a poslije rata preselio je  sa svojom porodicom u Bratunac gdje je odselio nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma najveći broj Hadžićana.

U vremenu  koje je opisano u ovoj knjizi, Vegara je rekao da je preko noći postao odrasla osoba.

- Vođen stradanjima a i propagandom o broju stradale djece, napisao sam da se vidi da je na svim stranama bilo isto, i da je to bio jedan strašan period. Ovu promociju sam namjerno zakazao ovdje u Istočnoj Ilidži, da to bude moja prva promocija, jer su Ilidžanci i Hadžićani zajedno bili tokom rata, i jedni drugima se našli u ratu – rekao je Vegara.

Napomenuo je da je na početku rat izgledao kao nešto novo, uzbudljivo, a kada su se počela dešavati razna stradanja, obuzimao ih je strah.

- Moj drug Gvozden je poginuo u ratu, i kada sam ga vidio, od tada više nisam isti. To me je promijenilo i tek sam tad vidio šta je rat – istakao je Vegara.

Osvrćući se na sam naslov knjige Vegara je pojasnio da je sa hadžićkom djecom tokom rata bila jedna američka novinarka i kada je otišla da im je poslala paket i pismo sa fotografijom djece sa kojom je oravila i koja je i naslovna strana knjige.

- U pismu je napisala da je nudila određenim novinarskim kućama priče iz Hadžića koje je sa djecom doživjeka. Te priče niko nije htio da objavi. Vi ste djeca koju ne voli svijet - ispričao je Vegara na promociji knjige u prepunoj sali Galerije „Žarko Vidović“.

Profesor Bogoslovskog fakulteta "Sveti Vasilije Ostroški" u Foči, protojerej stavrofor Darko Đogo rekao je da je djelo  "Djeca koju nije volio svijet" izvrsna knjiga čovjeka koji ima prirodni talenat i ima o čemu da piše.

- Knjiga je autobiografska, bez fikcije, ali naši životi su takvi da nikakva fantazija ne može da sustigne to što je jedan čovjek kao Bojan, koji je tada imao 12 godina, u okolini Sarajeva mogao da doživi. Knjiga je izuzetno autentična i nesvakidašnja. To su njegove lične, ali i kolektivne priče ratne djece. Sam naziv knjige govori o tome da smo to  svi mi koji smo  rođeni tih osamdesetih godina koji smo se izmjestili iz Sarajeva - istakao  je Đogo.

Đogo je naglasio  da svijet nikada nije čuo srpsku stranu priče, kao ni ratno, niti postratno djetistvo srpske djece.

- Knjiga je autobiografska i ne predstavlja neku izmišljenu stvarnost. Kao što znamo naši životi su takvi da nikakva fantazija ne može da sustigne to što je  jedan čovjek poput Bojana koji je  rođen osamdesete godine u Hadžićima , mogao za svog života da iskusi - ocijenio je Đogo.

Profesor Saša Knežević rekao je da je knjiga „Djeca koju nije volio svijet“ jedna bitna knjiga koja govori o ratu u Srpskom Sarajevu iz ugla jednog dječaka, koji je u tom ratu mogao da izgubi sve, a na svu sreću, nije izgubio ništa.  

- Dugo je trajalo pisanje i pripremanje ove knjige, da dođe u formu da bude objavljena, ali s obzirom na reakcije kakve imamo trenutno i interesovanje, pokazuje se da je knjiga izašla u pravom trenutku i da još uvijek ima mnogo onih koji su njeni potencijalni čitaoci – rekao je Knežević.

Knežević je dodao da će knjiga „Djeca koju nije volio svijet“ biti promovisana i na Palama 3. juna, te da će pokušati organizovati druženje autora sa đacima.

- Mislim da je najvažnije da se Bojan vidi sa djecom uzrasta koje je on bio u ratu. Smatram da je suština priče da se djeca upoznaju sa ovom knjigom, koja je napisana iz ugla dječaka i  da vide kako se živjelo istinski – rekao je Knežević.

On je dodao da bi bilo dobro da se snimi film po ovoj knjizi, da se prevede na ruski i engleski jezik jer je riječ o vrijednom djelu.

Profesor srpskoj jezika i književnosti Jadranka Regoje posvetila je nekoliko rečenica autoru romana, ističući da je na promociju došla kao njegov prijatelj, a onda i kao  recenzent.

- Bojanova želja je bila da svoju prvu promociju održi ovdje u Istočnoj Ilidži, iako je imao poziv iz Beograda i iz Kuće Milanovića u Banjaluci. U Hadžićima, gdje je rođen, nije mogao organizovati promociju, a Istočnu Ilidžu smatra svojim drugim domom – rekla je Regoje.

Da je knjiga izazvala veliko interesovanje pokazuje i prepuna sala Galerije i dugačak red posjetilaca koji su željeli da je kupe.
Vegara je rekao da je ovu knjigu  napisao kako bi ostao trag tog ratnog vremena, da ljudi vide kakvu su sarajevski Srbi podnijeli žrtvu za stvarnje Republike Srpske.

- Mi smo se u ratu odbranili i opstali, a nakon rata smo u egzodusu otišli. Prva priča počinje 1. marta 1992. godine nakon barikada i ubistva srpskog svata u Sarajevu, a zadnja je nastala u martu 1996. godine kada dolazimo u Bratunac i obnavljamo srušenu kuću da bi se naselili - prisjetio se Vegara.

On je napomenuo  da knjiga  opisuje život tokom rata, bez struje i vode, pod svakodnevnim granatiranjima, opasnosti od snajperarista i stradanje civila.

- Gledajući propagandu druge strane i njihove laži, kao i spiskove stradale djece, odlučio sam da napišem knjigu da bi se vidjelo da su u tom ratu stradali i naši civili,  da smo i mi isto bili u okruženju. To je bio jedan strašan period - rekao je Vegara ističući da o tome treba da se piše i da se zna, da potomstvo vidi i zna kako je bilo u ratu, kroz šta su prošli njihovi očevi i majke, kako je nastala Republike Srpska i Srpsko Sarajevo, na jednoj ledini iz nekog srpskog inata, a na kraju da se zna i sa kim imaju posla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.