Objavljena izabrana djela Dobrice Ćosića: Raskošna kolekcija srpskog klasika

BEOGRAD - Izdavačka kuća" Laguna" i Kulturni centar Vojvodine "Miloš Crnjanski" objaviće raskošno izdanje izabranih djela velikog srpskog književnika Dobrice Ćosića.

Rezultat zajedničkog projekta ove dvije kulturne kuće jeste namjera da se čitaocima predstave u što mogućem ljepšem svjetlu ključna djela autora koja su bitno uticala na cjelokupnu književnu scenu Jugoslavije i Srbije, u kanonskom izdanju sa pogovorima relevantnih priređivača. Ovaj raskošni komplet sastoji se od 18 knjiga, u tvrdom povezu sa omotnicom, štampano na bijelom/ofset papiru. Komplet čine sljedeći naslovi: "Daleko je sunce", "Koreni", "Deobe", "Bajka", "Vreme smrti 1 – Prerovo ide u rat", "Vreme smrti 2 – Suvoborska bitka", "Vreme smrti 3 – Valjevska bolnica", "Vreme smrti 4 – Izlazak", "Vreme zla 1 – Grešnik", "Vreme zla 2 – Otpadnik", "Vreme zla 3 – Vernik I", "Vreme zla 3 – Vernik II","Vreme vlasti 1", Vreme vlasti 2", "Stvarno i moguće", "Pisci moga veka – dvanaest portreta",  "Prijatelji moga veka" i "Srpsko pitanje". Dijela Dobrice Ćosića prevedena su čak na tridesetak jezika. Ovo kanonsko izdanje od osamnaest izabranih tomova obuhvata sve Ćosićeve romane i ona djela njegove esejističke proze koja u najboljoj mjeri svjedoče o njegovim istorijskim, kulturološkim i političkim stavovima koji su bitno uticali na kulturno-političku scenu Srbije. Udruženje književnika Srbije dodijelilo mu je 1986. nagradu "UKS" za izuzetan značaj za književno stvaralaštvo. Povelju Zadužbine Jakova Ignjatovića iz Budimpešte dobio je 1989. godine zatim Njegoševu nagradu koja mu je uručena 1990. godine na Cetinju za troknjižje "Vreme zla".

Takođe, Ćosić je u dva navrata dobio tradicionalnu godišnju nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju domaću knjigu (1990. godine za roman "Vernik" i 1996. za roman" Vreme vlasti I"; inače, jedan je od samo tri pisca, uz Slobodana Selenića i Ljiljanu Habjanović Đurović, koji je ovu nagradu dobio više puta). Povodom sedamdesetog rođendana dobio je 1991. godine specijalnu Vukovu nagradu, a juna 1993. dodijeljena mu je književna nagrada "Zlatni krst kneza Lazara", dok je roman "Vreme vlasti" višestruko nagrađivan (Kočićevo pero 1996, Nagrada "Laza Kostić" 1996, "Meša Selimović" 1997, "Petar Kočić" 1997, Kočićeva nagrada 1998, nagrada "Svetozar Ćorović" 1997, a ugledni švajcarski list "Nuvo Kotidijen" je, na osnovu ankete među čitaocima u toj zemlji, početkom maja mjeseca 1996. ovaj roman proglasio jednim od sedam najboljih evropskih romana). Godine 1998. u Kruševačkom pozorištu uručen mu je "Zlatni krst despota Stefana Lazarevića". 

Zanimljivo je istaći da je u Moskvi maja 2010. postao prvi dobitnik nagrade "Puškin" za izuzetne zasluge u književnosti, a u okviru Prvog slovenskog foruma umjetnosti "Zlatni vitez" predsjednik udruženja pisaca Rusije Valerij Ganičev uručio je Ćosiću i nagradu "Zlatni vitez" za književno stvaralaštvo. Primajući nagradu "Puškin" književnik je izjavio da je Puškinova medalja kojom je nagrađen najveće priznanje za njegov 60-godišnji književni rad i izrazio nadu da će to biti i nagrada srpskoj literaturi.

- Primam je sa najdubljom zahvalnošću i uzbuđenjem, jer dolazi iz kulture koja predstavlja moju književnu otadžbinu. Ruska klasična književnost sa nekolicinom pisaca sovjetske epohe moj je inspirator i moja učiteljica u romansijerskom stvaralaštvu - govorio je Ćosić dodavši tada da ljubav koju Puškin uživa u prosvećenoj srpskoj publici nema nijedan svjetski pjesnik.

- Puškin je svojim značenjem i zračenjem i srpski pesnik. Medalja kojom ste me odlikovali obeležila je i to trajno duhovno bogatstvo ruskog i srpskog naroda koji je u ovoj epohi u velikim iskušenjima - rekao je veliki pisac. 

Dobrica Ćosić  je rođen  u Velikoj Drenovi kod Trstenika 29. decembra 1921 . Radio je u komisiji koja je pisala program "SKJ". Pisao je tekstove o prosvjeti, nauci, kulturi. Jedan je od osnivača i pokretača Nedeljenih informativnih novina (NIN). Kasnije je postao istaknuti disident. Ćosić je bio prvi predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (15. jun 1992 - 1. jun 1993). Zbog velikog ličnog uticaja i širokog kruga uticajnih prijatelja i poznanika, doživljavan je kao siva eminencija Srbije i Jugoslavije, dok je sam Ćosić za sebe govorio da je nezavisan i slobodan čovjek i da ga pozicije ne interesuju. Pored političkog rada i disidentskog djelovanja, bio je srpski pisac, akademik, romansijer i esejista, politički i nacionalni teoretičar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i redovni član SANU. Za svoj književni opus dobio je većinu nacionalnih nagrada i nekoliko inostranih. Tri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost (1983, 1989, 2011).

Preminuo je 18. maja 2014. u svojoj kući u Beogradu u 93. godini, sahranjen je 20. maja na Novom groblju u Beogradu, a opelo je služio episkop bački Irinej. 

ZANIMLjIVOSTI

Na izbornu Skupštinu gdje je izabran za predsjednika Jugoslavije došao je taksijem. U oba doma Skupštine, 154 poslanika su bila za, a 14 protiv. Postao je predsjednik SRJ 15. juna 1992. godine, a smijenjen je godinu dana kasnije  glasanjem oba vijeća saveznog parlamenta. Bio je veliki prijatelj sa akademikom Ljubom Tadićom, za koga je govorio da mu je ostao prijatelj i dragocjen savjetnik dok je bio na funkciji predsjednika, u periodu kada su ga mnogi prijatelji napustili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.