Nemanja Bajić, glumac i pedagog: Čovjek je prolazan, njegova djela nisu

Serija "Pelagijin venac" je porodična drama sa elementima komedije gde su zastupljene teme i situacije koje nas svakodnevno okružuju. Glavni likovi su stanovnici ulice-zanatlije. Tumačim lik Marka. Marko je jedna od svetlijih tačaka u seriji. Dobar, neiskvaren, pomalo naivan, skroman i pozitivan dečko. Radi u pekari čiji je i vlasnik sa svojim dedom. Ima samo dve brige - dedu i ljubav! Više od toga ne smem da otkrivam.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" Nemanja Bijelić, glumac, komentarišući svoju ulogu u seriji "Pelagijin venac" u kojoj igra jednu od glavnih uloga. Talentovani glumac ističe da su teme u seriji raznovrsne, problem malog čovjeka, ali i učestalog nasilja u porodici, mobing, maloljetnička delinkvencija, nažalost veoma aktuelne teme, ali da je kupljen drugačijim pristupom prema ovim temema.

- Nakon prvog čitanja bio sam prijatno iznenađen, jer je u današnje vreme ovo jedna od retkih serija koja za svoj sadržaj ne nudi kriminal, drogu i brza kola. Podsetilo me je na stare dobre serije uz koje je moja generacija odrastala - rekao je Bijelić.

GLAS: U seriji će se naći neka od najvećih imena domaćeg glumišta koja su ostavila neizbrisiv trag u našoj kinoteci, između ostalog Frano Lasić, Nada Blam, Mladen Andrejević. Kakvo je iskustvo bilo raditi sa doajenima našeg glumišta?

BAJIĆ: Svaki partner sa kojim radim na setu je iskustvo za sebe. Činjenica je da su, kada delim kadar sa starijim i iskusnijim kolegama, odgovornost i koncentracija na malo većem nivou, jer ne želim da me "pojedu" kako mi to žargonski kažemo. Međutim, u ovoj seriji je nas tridesetak glumaca koji smo u stalnoj podeli te se svakodnevno srećemo i van kadra. Ručamo zajedno, odmaramo, ispijamo kafe, tako da smo potpuno razbili barijere i napravili sjajnu atmosferu iza kamere koja nam pomaže i da kvalitet serije i naših odnosa bude na zavidnom nivou. Ako bih morao da izdvojim nešto najdraže sa snimanja ove serije to su upravo divne kolege od kojih su mi mnogi postali i vrlo bliski prijatelji.

GLAS: Kada smo kod glume i glumišta, koji su faktori bili presudni da kao mlad čovjek izaberete svijet glume kao životni poziv, u kojem su odricanja velika, a nagrade prolazne.

BAJIĆ: U mom slučaju postoje samo dva faktora. Prvi je taj da oduvek smatram da je gluma igra. Zamislite ili se zagledajte u neko dete kako se igra. Sa punom verom u svoju igru, uključujući maštu i potpunu slobodu, ne razmišljajući ni o čemu drugom, već samo o trenutku u kom se nalazi. E sada, zamislite kako se igra neko sa fakultetskom diplomom na svom radnom mestu. To je gluma, a drugi faktor je moj dečački idol uz kog sam odrastao - Nebojša Glogovac.

GLAS: Glumac Nemanja Bajić kada nije na filmskim setovima i na daskama koje život znače, mnogo vremena posvećuje pedagoškom radu. Naime, predajete u školi glume u dramskom studiju BIS, a nedavno ste napravili sjajnu predstavu o vršnjačkom nasilju. Kome ste najzaslužniji za tu pedagošku nit i čime se najviše bavite na časovima glume u BIS-u?

BAJIĆ: Za pedagošku crtu najzaslužniji je moj profesor glume Željko Mitrović. Njegov pristup studentima je pre svega roditeljski, a nakon toga pedagoški i zauvek ću mu biti zahvalan najboljoj školi koju me je naučio, a to je kako istovremeno biti i čovek i glumac! Trudim se da u tragovima njegovo učenje prenesem deci, odnosno srednjoškolcima sa kojima radim u BIS-u. Na tim časovima se igramo, improvizujemo, kritički razmišljamo i razgovaramo o stvarima koje nas okružuju i iz takve polazne tačke dođemo do predstave "One su htele nešto sasvim drugo", koja mesecima puni pozorišne sale, a nastala je po istinitim događajima. Nažalost, sve više je prisutno vršnjačko nasilje i niko nema odgovor i rešenje kako tome stati na kraj. Ono što je do nas i što smo mogli da uradimo - to je da o tome govorimo sa scene.

GLAS: U dosadašnjoj karijeri odigrali ste veliki broj pozorišnih predstava, ali kada biste morali da izaberete jednu u kojoj ste mnogo toga naučili te možda sazreli kao glumac, koja bi to predstava bila i zbog čega?

BAJIĆ: Pored svih profesionalnih uloga izdvojio bih predstavu "Neki to vole vruće" koju sam radio kao srednjoškolac i glumac amater u "Teatru Pet" u Beogradu.  U toj predstavi igrao sam glavni muški, odnosno ženski lik - Džeri/Dafne. Nisam prečesto u svojoj skromnoj karijeri imao prilike da igram vodviljske komedije, a pogotovo da se nađem u kostimu žene. Ova predstava mi je ponudila upravo to. Pored publike, smejao sam se i ja i to do te mere da sam na sceni jedva zadržavao smeh. To su dragocena iskustva i pamte se ceo život.

GLAS: Jedno od zanimljivijih iskustava jeste rad u mjuziklu "25. takmičenje u spelovanju u okrugu Putnam" koji je premijerno izveden u Narodnom pozorištu Sarajevo, a u režiji Rajana Nelsona sa Brodveja. Iz Vašeg iskustva, šta naši glumci mogu dati režiseru tog kalibra, a šta je on dobio od naših glumaca?

BAJIĆ: Ekipa koja je radila kast i ceo mjuzikl došla je direktno sa Brodveja tako da smo više mi kao ekipa dobili od njih nego oni od nas. Veoma je značajno bilo učiti od takvih ljudi koji iza sebe imaju najbolje mjuzikle ovog veka. Rajan je sa velikim strpljenjem pristupao svim glumcima koji su igrali u predstavi, a činjenica je da mu nije bilo lako, jer se mi na ovim prostorima ne školujemo za mjuzikle kakvi se rade na Brodveju. Dragoceno je da smo za nepunih mesec dana proba napravili predstavu čiji je krajnji rezultat bio vrlo uspešan i prema njegovim rečima, bez problema bismo mogli da je odigramo i na Brodveju. Šteta što se to gostovanje nikada nije desilo (ha-ha-ha).

GLAS: Poznato je da ste čovjek kojem je stalo do duhovnosti i vjere, što nije baš čest slučaj u svijetu glume i kinematografije? Šta je za Vas vjera i duhovnost, duboko nadahnuće ili predah od svijeta, u kojem su moralne koordinate, nažalost veoma pomjerene u pogrešnom smjeru?

BAJIĆ: Za mene je vera sve. Sve ono što čoveka drži čvrsto na zemlji  i svakodnevno ga podseća da je on samo prolazna stvar na ovom svetu, ali da stvari koje čini dok je na Zemlji nisu prolazne. Vera odnosno Gospod mi je podario divnu porodicu, naučio me kako da je čuvam i volim. Pored toga, vera, odnosno sveta liturgija mi je kao neka vrsta filtera i čišćenja od svega prljavog čega se čovek u danu lako nakupi, a kamoli u toku jedne duge nedelje od liturgije do liturgije. Trudim se da svakodnevno budem zahvalan na svemu što mi se događa i da dajem ljudima oko sebe sve ono što mogu da dam, jer i u Svetom pismu piše: "Daj pa će ti se dati", odnosno daj da bi dobio.

GLAS: Uvijek je pomalo nezahvalno razgovarati o glumačkoj budućnosti, ipak Vas moramo pitati da li imate nešto novo u planu kada su u pitanju Vaši pozorišni i filmskim projekti?

BAJIĆ: Za sada nemam novih projekata u planu niti ih priželjkujem ovog trenutka. Desiće se kada bude trebalo da se dese. Ako me pitate za želje, želeo bih da se oprobam u nekoj dobroj pozorišnoj komediji! Međutim, sve će to morati da sačeka, jer smo tek na kraju snimanja prve sezone serije "Pelagijin venac". Potpisao sam ugovor za drugu sezonu, a u planu su i treća, četvrta, sedamdeset i deveta (ha-ha-ha).

Odušak

GLAS: Gluma mnogo daje, ali i mnogo uzima od umjetnika, šta Vam sa druge strane, daju muzika, tj. pjevanje i ljubav prema jahanju?

BAJIĆ: Odušak. Konj mi daje slobodu i snagu, a pevanje komunikaciju sa sopstvenom dušom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.