Na današnji dan prije 38 godina umro Ivo Andrić

Beograd - Srpski pisac i nobelovac Ivo Andrić umro je na današnji dan, prije 38 godina, na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Andrić je bio književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine za roman "Na Drini ćuprija".

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, po rođenju Hrvat, po opredjeljenju Srbin, pisao je na srpskom jeziku.

U ličnoj karti izdatoj 15. juna 1951. godine u Beogradu, u rubriku "narodnost" književni velikan je upisao "srpska", mjesec dana kasnije, 19. jula, u vojnoj knjižici za "narodnost" unio je "Srbin", dok je 1955. godine, prilikom ulaska u Komunističku partiju, u evidentni list svojom rukom na mjesto za nacionalnost napisao "srpska".

Isto stoji i u vjenčanom listu iz septembra 1958. godine kada se u beogradskoj opštini Stari grad vjenčao sa Milicom Babić, slikarkom i pozorišnom kostimografkinjom, koja je bila njegova dugogodišnja ljubav.

Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Dolcu pored Travnika u tadašnjoj Austrougarskoj, a djetinjstvo je proveo u Višegradu gdje je završio osnovnu školu.

Završio je sarajevsku Veliku gimnaziju, a slovensku književnost i istoriju studirao je na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu.

Doktorsku disertaciju "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine" Andrić je odbranio na Univerzitetu u Gracu 1924. godine.

Još u gimnazijskim danima Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadao je pokretu "Mlada Bosna" i bio je strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti.

Prvi svjetski rat ga je zatekao na školovanju u Krakovu, odakle se vraća u zemlju, ali ga je odmah po dolasku u Split austrijska policija uhapsila i odvela u šibenski, a potom u mariborski zatvor u kojem će, kao politički zatvorenik, ostati do marta 1915. godine.

Po izlasku iz zatvora, Andriću je bio određen kućni pritvor u Ovčarevu i Zenici u kojem je ostao sve do ljeta 1917. godine.

Andrić je imao veoma uspješnu diplomatsku karijeru u Vatikanu, Bukureštu, Trstu i Gracu, Marseju, Parizu, Madridu.

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, zbog neslaganja sa vlastima u Beogradu podnio je ostavku na mjesto ambasadora u Berlinu i vratio se u Beograd, gdje je živio povučeno u stanu na Zelenom vencu, ne dozvoljavajući bilo kakvo štampanje i objavljivanje svojih djela.

U isto vrijeme napisao je svoja najbolja djela koja će kasnije doživjeti svjetsku slavu.

Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1954. godine, a bio je i prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.

Prvi je potpisao Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku.

Ivo Andrić je umro 13. marta 1975. godine u Beogradu u 83 godini.

NJegova najpoznatija djela su "Na Drini ćuprija", "Nemiri", "Ćorkan i Švabica", "Mustafa Madžar", "LJubav u kasabi", "Put Alije Đerzeleza", "Most na Žepi", "Anikina vremena", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Znakovi pored puta"....

Srpski pisac Dobrica Ćosić u svojoj knjizi "Piščevi zapisi 1969—1980" prepričava svoj posljednji značajniji razgovor sa Andrićem, koji je rekao:

"U Bosni vam je sada, Dobrice, ono što je pokojni Kalaj snevao, a nije kao diplomata smeo da izgovori. U Bosni pobeđuje bošnjaštvo. Staro, a mlado. I neka da Bog da moja noga više nikad ne kroči preko Drine..."

U Andrićevoj bilježnici je ostao zapis: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog žjavnog radnikaž dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."

Srbija je 2011. godine obilježila dva jubileja - 100 godina od objavljivanja Andrićevog prvog književnog rada u časopisu "Bosanska vila" i 50 godina od kako je dobio Nobelovu nagradu, a u oktobru prošle godine i 120 godina od njegovog rođenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.