Majićev "Rudnik" promovisan u Banjaluci: Iskopavanje istine na ivici ludila

Majić je u skoro dva časa, koliko je trajala promocija, govorio o pojedinostima koje su dovele do nastanka romana, o inspiraciji i uopšteno svijetu oko nas i u nama, čiji dijelovi su integrisani u cjelinu nazvanu "Rudnik". Osim zvaničnog predstavljanja romana ova promocija, s obzirom na to da je bila dosta posjećena, iznjedrila je mnoštvo pitanja publike, s kojom je Majić govorio ne samo o novom romanu, već i o dva ranija djela "Deca zla" i "Ostrvo pelikana", kao i o slobodi, hrabrosti, neustrašivosti čovjeka koji sada živi u ovakvom svjetskom poretku, društvenom uređenju i različitim vrstama haosa koji nailazi sa svih strana.

Majić je objasnio da je "Rudnik" njegova najneobičnija knjiga i da je to na neki način djelo koje je jedna vrsta eksperimenta s čitaocima.

- Moj osećaj je da "Rudnik" priča jednu kontroverznu priču, koja nije toliko pitka, ali sam smatrao da mora da bude ispričana. Jedino čemu sam se nadao dok sam pisao je da ću dobiti čitaoca koji je otvoren i sa što manje predrasuda. Nadao sam da ću naći čitaoca koji će prići tom štivu onako kako je ono i zamišljeno, a to je da ispita i njega samoga, da li će verovati priči koju priča glavni junak, da li će ga ta priča odbiti ili će prihvatiti drugu mogućnost da je to sve samo plod njegove bolesti, jer nama Bogdan Banjac priču priča iz sanatorijuma, ili će, silazeći u taj rudnik uspeti da potraži i po sopstvenoj unutrašnjosti. To je dosta kompleksnije od prethodnih romana. "Rudnik" je sad već štampan u blizu 30.000 primeraka, što znači da je našao put do čitalaca onako kako sam se i nadao da će - rekao je Majić.

Glavni junak "Rudnika" Bogdan Banjac čitaoca vodi kroz sopstvena sjećanja, pričajući priču iz sanatorijuma. Na putu preispitivanja pokušava da rekonstruiše prošlost i od njenih dijelova stvori cjelovitu sliku i tako dođe do istine.

- Bogdan Banjac je još jedan od junaka kakve ja volim, on je slučajni heroj, ne heroj bez mane i straha, nego neko koga okolnosti navode da u sebi pronađe nešto što ni sam nije znao da postoji. On priču priča iz sanatorijuma i on je meni interesantan bio i sa tog stanovišta, da pokušam malo da razmontiram i tu ravan koja se zove "da li danas samo zvanično lud čovek može uspešno da traga za istinom ili da li ćete danas ako tragate za istinom i govorite o istini obavezno u nekom trenutku biti proglašeni ludim". U toj ravni je Bogdan bio interesantan kao lik. Nadao sam se čitaocu koji će se i sam preispitati da li je danas moguće biti svoj i tragati za istinom i istrpeti taj teret stigme da ste neka vrsta ludaka, a to se i dešava, bar po povratnim reakcijama, čitaocima - kazao je Majić.

Osvrćući se na glavnog junaka, koji u jednom trenutku sumnja u vjerodostojnost sopstvenih sjećanja, Majić je istakao da lik Bogdana Banjca u stvari predstavlja svakog mislećeg čovjeka danas.

- Priča se može gledati na različite načine, ali meni se čini da je tu mnogo refleksija i da je Bogdan Banjac svaki misleći čovek danas. Konačni trijumf nad slobodom pojedinca je to da on poveruje da je lud. Orvel na kraju svog junaka natera da zavoli "velikog brata". Nije smisao ugnjetavanja i neslobode da vas stalno tuku i zatvaraju. Smisao je da vas slome potpuno i da na kraju osetite svoju beskorisnost, nevažnost i ludilo. To se dešava i Bogdanu i on tu na početku najavljuje čitaocu kojim putem će ga voditi. To je opasna knjiga. Može da uznemiri čoveka i dešava se da mi čitaoci kažu da ih jeste uznemirila - dodaje Majić.

Iako je djelo prilično mračnog tona, okarakterisano kao roman s elementima distopije, Majić ističe da ipak, koliko god mraka i odustajanja bilo oko nas, bilo da govorimo o romanu ili stvarnosti u kojoj živimo sada, uvijek postoji svjetlo i zrno dobra, koje će uvijek nadvladati zlo i sve vrste pokušaja oduzimanja ljudskosti.

- To što sam hteo da kažem moraće čitaoci da potraže. Namera je bila da podstaknem čitaoca da se preispita, da pokuša da zaroni u svoj rudnik, da pokuša da ravni sam sa sobom se preispita u kojoj meri pokopava, i u kojoj meri je odustao od sebe. Ono što mi se čini da svakodnevno viđam u sredini u kojoj najviše vremena provodim, i najveći broj ljudi koje srećem, bojim se da su mahom ljudi koji su na ovaj ili onaj način odustali od sebe i koji su olako darovali ono što je najvrednije, a to je sopstvenu slobodu, koja počinje slobodom misli, slobodom izražavanja i ovo je na neki način to drmusanje čitaoca koje umesto da kaže direktno, posredno kaže: "Hej, nemoj tako olako darovati ono što je najvrednije". Mnogi su ljudi živote generacijski davali da bi ti bio slobodan ili slobodna, a ti si to onako prvo proćerdao, kad još nisu ni došli da traže - naveo je on.

Majićevu promociju u Banjaluci vodila je i s autorom razgovarala Vera Marović, dok je pijanistkinja Sanja Čolić Zelić bila muzička pratnja večeri.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.