Foto: Ljiljana Habjanović-Đurović: Lošim knjigama nas zatrpavaju nepismenim
Čitalačka kultura stanovnika Srbije, Srpske, a ja bih dodala i Crne Gore, na mnogo je višem nivou nego u zemljama zapadne Evrope i Amerike. To se jasno vidi iz lista najčitanijih knjiga tamo i ovde.
Rekla je to u intervjuu "Glasu Srpske" srpska književnica Ljiljana Habjanović-Đurović.
- Pred nama nije zadatak da unapredimo čitalačku kulturu i ukus naših čitalaca, već da ih sačuvamo. Da se nekako odbranimo od onih gomila loših knjiga - istakla je Habjanović-Đurović.
* GLAS: Vaša nova knjiga "Sjaj u oku zvezde" vodi nas u Vizantiju, u vrijeme ikonoborstva. Koje su osnovne poruke koje ona šalje i odgovori koje daje?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Radnja romana odvija se u drugoj polovini osmog i prvoj polovini devetog veka u Vizantiji. To je vreme kada su carskom voljom i po odobrenju patrijarha ikone bile zabranjene i javno uništavane, a oni koji su poštovali ikone bili su surovo proganjani. Naravno, poštovaoci ikona, takozvani ikonofili, borili su se za povratak ikonoljublja i za to im nijedna žrtva nije bila prevelika. Roman, između ostalih, daje odgovore na pitanja gde su granice vere, šta je mera ljubavi, šta je osnov svega čemu se nadamo. Šta može da učini majka koja svoga sina voli više od sopstvene duše. Kako nas Duh sveti nadahnjuje i ispunjava. Kako nas, preko ikone, kroz vidljivo dotiče nevidljivo. Zašto prvu nedelju Vaskršnjeg posta slavimo kao Nedelju pobede pravoslavlja. A poruka romana je da su pobede Božjeg protivnika kratke i prolazne, a Božje pobede su večne.
* GLAS: Kako i kada ste odlučili da napišete roman na ovu temu?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Nisam ja izabrala temu, već je tema izabrala mene. Naime, septembra 2004. godine bila sam u Svetoj zemlji. Jednoga dana bili smo na grobu Presvete Bogorodice, a potom na grobu Gospodnjem. Kada smo se vratili u hotel moj muž i sin otišli su u svoju sobu, a ja u svoju. Ležala sam ispunjena duhovnom radošću. I tada mi se javila misao da treba da napišem roman o vizantijskoj slikarki ikona i da roman treba da ima naziv "Sjaj u oku zvezde". U to vreme ja ništa nisam znala o ikonoborstvu. Tek kada sam, pet godina kasnije, počela da čitam literaturu u vezi sa vizantijskim slikarstvom i shvatila sam koliko je to velika, sveobuhvatna i složena tema.
* GLAS: Koja je simbolika naziva romana?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Naslov se može čitati na dva načina, koji se u knjizi stapaju u jedan. Po verovanju Slovena zvezde su duše predaka. Zato usamljena i tužna devojčica Lilija bira jednu zvezdu i svake večeri joj šapuće: "Laku noć, mama". Kasnije, kada svoj život preda Majci Božjoj, kada u njenom srcu njena majka i Majka svih ljudi postanu jedno, ona snagu za život i rad nalazi zagledana u Presvetu Bogorodicu. U presudnim trenucima svog života vidi sjaj u oku Majke na ikoni. A po tumačenju velikih teologa Majka Božja je Zvezda Nezalazna koja je rodila Sunce spasenja. Simboličko značenje ima i ime jedne od glavnih junakinja, Lilije. Ime Lilija je staroslovensko i sveslovensko. Znači isto što i grčko Leuriopa. Krin. Ili, opisno "lice poput krina". A krin je, zna se, cvet Presvete Bogorodice.
* GLAS: Kako biste ocijenili današnju čitalačku kulturu stanovnika Srbije i Srpske? Na koji način se ona može unaprijediti?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Čitalačka kultura stanovnika Srbije, Srpske, a ja bih dodala i Crne Gore, na mnogo je višem nivou nego u zemljama Zapadne Evrope i Amerike. To se jasno vidi iz lista najčitanijih knjiga tamo i ovde. Pred nama nije zadatak da unapredimo čitalačku kulturu i ukus naših čitalaca, već da ih sačuvamo. Da se nekako odbranimo od onih gomila loših knjiga, pretežno sa engleskog govornog područja, kojima nas zatrpavaju nepismeni izdavači i polupismeni prevodioci. Nažalost, neki domaći autori, uvereni da je dobro sve što stiže sa te strane sveta, kopiraju najgora ostvarenja stranih autora. I od njih treba odbraniti srpsku književnost i narodni duh.
* GLAS: S obzirom na to da u posljednje vrijeme pišete romane bogate duhovnim elementima, namjeravate li pisati ponovo knjige koje su više nalik "Ženskom rodoslovu", "Paunovom peru", "Ivi"?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Teme i sadržaj knjiga koje sam pisala menjali su se onako kako sam se ja menjala. Pratile su moje emotivno i socijalno sazrevanje, moj intelektualni i duhovni rast. Tako će, verovatno, biti i u budućnosti. Već sam rekla da nisam ja birala temu romana "Sjaj u oku zvezde". Tako je bilo i sa ostalim knjigama iz duhovnog ciklusa, pa i sa romanom "Paunovo pero". I sa romanom na kome sada radim. Verujem da će tako biti i ubuduće. Poput Lilije, junakinje romana "Sjaj u oku zvezde", ja sam i svoj rad i svoj život predala Svetoj Petki i Presvetoj Bogorodici. Poput Lilije, i ja molim Majku da ja i moj rad budemo mala, najmanja, kap sa Njenog izvora, i dajem Joj na volju da odluči kako će, kada i koga napojiti. Moram da kažem još nešto. Upravo ta duhovna dimenzija je ono što razlikuje romane koje ja pišem od svih drugih romana sa istorijskom tematikom. To je novina i specifičnost ne samo u srpskoj, već i u svetskoj književnosti. Usuđujem se da to istaknem pošto su to već pisali i govorili u raznim prilikama dobri i ugledni poznavaoci srpske književnosti iz inostranstva, ne samo iz pravoslavnih već i iz katoličkih zemalja. A neki među njima su isticali da te knjige mogu biti uzor savremenim piscima.
* GLAS: Kažete da radite na novom romanu. Možete li otkriti o čemu je riječ i šta čitaoci mogu očekivati?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: To je još jedan roman iz duhovnog ciklusa. Još jedna uzbudljiva priča iz naše prošlosti. Verujem da će, kao i prethodni romani, čitaoce obogatiti novim znanjima i novim duhovnim bogatstvom. Da će ih ozariti verom, ljubavlju i nadom. Ali dok knjiga dođe do čitalaca proći će dve ili tri godine. Zato bolje da se vratimo romanu "Sjaj u oku zvezde", toj izuzetnoj priči o snazi vere, o stvaralaštvu i žrtvi, o darovima Duha svetoga. O ženama koje su menjale istoriju Vizantijskog carstva i istoriju hrišćanstva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike