Književnik Stevo Grabovac za “Glas Srpske”: Dio života postane knjiga, onda kad se preživi

Milanka Mitrić
Književnik Stevo Grabovac za “Glas Srpske”: Dio života postane knjiga, onda kad se preživi

“Ljubav, samoća, tišina” jeste plod prijateljstva, nikakve saradnje, tako je i nastala spontano. Bila je to Miroslaljeva ideja, pomenuta nekad onako usput, i malo po malo je realizovana, upravo bez velikih pritisaka i napora, prijateljski, kako i treba da bude.

Kazao je ovo za “Glas Srpske” književnik Stevo Grabovac, jedan od autora zbirke pjesama “Ljubav, samoća, tišina”, uz Miroslava Gojkovića i Gorana Vukojevića, koja će biti promovisana 23. februara u vijećnici Banskog dvora, u 19 časova. U pitanju je književno veče kojim počinje nova sezona događaja u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”, a promocija je organizovana u saradnji “Imperativa” i Banskog dvora.

- Nije ona čak ni spoj istih poetika, možda se radi o sličnim pogledima na svijet, no mnogo više je upravo spoj iskustva i tih nekih dugih promišljanja, razgovora, susreta i dopisivanja - dodaje on.

GLAS: Na stranicama knjige ispisane su različite tišine. Kako su tri različite osobe sjedinile svoje tišine u jednu knjigu?

GRABOVAC: Jedini način da se tri različite osobe sjedine u jednu knjigu je upravo međusobno razumijevanje, praštanje, dugogodišnja razmjena misli i ideja. Ne znam da li postoji neki drugi put.

GLAS: S obzirom na to da knjiga prikazuje užase jedne generacije, ili krik jedne generacije, nužno je vraćanje unazad. Kako dio života pretvoriti u riječi knjige i preživjeti?

GRABOVAC: Mislim da se dio života pretvori u riječi knjige onda kad se preživi. Samo pisanje podrazumijeva manji ili veći odmak.

GLAS: Da li to, između ostalog, donosi jednu vrstu pročišćenja?

GRABOVAC: Pisanje je možda više razumijevanje ili potreba da se neke stvari razumiju. Ne bih se usudio reći da nam samo razumijevanje donosi pročišćenje, ali sigurno jeste put prema njemu.

GLAS: U duhu ovog vremena, koje ljude često tjera na tišinu, na povlačenje pred svijetom, šta je jedini spas? I koliko taj spas donosi književnost?

GRABOVAC: Reći ću najstariju moguću floskulu, ali jedini mogući spas je - ljubav. Sve drugo je mlaćenje prazne slame. Što se tiče književnosti, nedavno sam čitao naučnu studiju koja kaže da je mnogo bolje čitati književnost nego li pratiti dnevne vijesti, to nam, naime, pomaže da, uslovno rečeno, aktiviramo i neke druge emocije osim negativnih koje ćemo sigurno imati ako svaki dan gledamo i čitamo vijesti. Dakle, čitajte, ne donosi književnost spas u smislu da će svi problem odjednom nestati, ali može, ako se potrudite, da vas načini boljim ljudima.

GLAS: Umjetnost već neko vrijeme živi pod maskama, jer događaje pratimo pod maskama. Možemo li da se naviknemo na to? I kakva je to budućnost umjetnosti koju, uglavnom, konzumirano na takav način?

GRABOVAC: Svijet je postao scenario naučno-fantastičnog filma B produkcije, sa lošom pričom i očajnim glumcima. To da umjetnost prilagodimo “novoj normalnosti” ne znači ništa. Nema tu nikakve budućnosti. Naravno, ljudi se prilagode svemu, samo je pitanje koliko je to dobro.

GLAS: “Imperativ” je u protekloj godini uspio i festival književnosti da održi i pokazao da je, uz mnogo volje i opreza, sve moguće. U susret promociji u Banskom dvoru, šta biste poručili potencijalnim posjetiocima - šta ih čeka?

GRABOVAC: Čeka ih poezija. Iskrena i nastala bez ikakvih kalkulacija. Možda ih i čekaju neke njihove lične tišine, ali to će oni svako sa sobom, morati da vide.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana