Književnik Branko Stanković, dobitnik "Zlatne sove": "Vreža" doprinos borbi za istinu

Kazao je to za "Glas Srpske" književnik Branko Stanković govoreći o rukopisu "Vreža"koji je dobio priznanje "Zlatna sova" na ovogodišnjem konkursu Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo.

Naglasio je da roman obiluje manje poznatim podacima o vezama mnogostradalnih naroda, jermenskog i srpskog i govori o osvetnicima, Blagoju Jovoviću i Sogomonu Tehlirjanu, koji su htjeli da se osvete krvnicima svojih naroda, zloglasnom Anti Paveliću i zločincu Talat-paši. 

- Osveta se na jermenskom kaže "vrež",  čime naslov postaje jasniji. Roman sam počeo citatom "Nebo se sveti za pravednika. Neka pravednik čini pravdu, a osvetu neka ostavi Bogu. Javiće se Bog, ali neće odmah. Najpre će kušati strpljenje stradalnika i daće vremena tiraninu da srče slasti iz činije nepravde svoje. A u času  posljednjem, kad pravednik predaje dušu svoju Bogu i kada nepravednik likuje kao pobedilac, odjednom se javlja Osvetnik pravde, i uloge se menjaju - istakao je Stanković i dodao da je to citat iz poruka srpskom narodu iz  logora Dahau, 1944. godine, od vladike Nikolaja.

Kako je kazao tim riječima bi  mogao  dodati staru latinsku poslovicu "Pravda ponekad spava, ali nikada ne umire", kao objašnjenje o zlu i osveti o kojima nam govori "Vreža".

- Dio iz romana o velikom, zaboravljenom čovjeku čika Milanu Smoljanoviću kome su ustaše u jednom danu pobile čitavu porodicu, troje djece, ženu najbolje govori o tome kako da se izdignemo iznad želje da uzvratimo zlo koje nam je naneseno - ispričao je Stanković.

Naglasio je da se taj zločin desio u jednom slavonskom selu, tokom Drugog svjetskog rata, te da je Smoljanović, znajući zločinca otišao pred kuću svog krvnika sa sjekirom u ruci i neizdrživom željom da se osveti.

- Kad je ugledao djecu i ženu ustaškog zločinca kako bespomoćno čekaju osvetu, u njemu se nešto prelomilo. Odustao je. Tokom rata se brinuo za bezbjednost te porodice, a poslije je emigrirao u Ameriku. Tu mu je Bog podario troje djece. Poslije njegove smrti se saznalo da je svaki mjesec, tokom života u iseljeništvu, od penzije pomagao djecu svog krvnika, koja su tokom rata ostala siročad. To je suština pravoslavnog i srpskog odgovora na pitanje o zlu - naveo je Stanković.

Knjiga "Vreža" govori o "Oluji", ali i o Prvom i Drugom svjetskom ratu, a prema Stankovićevim riječima kultura sjećanja nedostaje našem narodu.

- O tome možemo učiti od Jermena. Svakog 24. aprila u Jerevanu sve bude u znaku obilježavanja velikog stradanja. Svi se okupljaju pored vječne vatre i spomenika na memorijalnom kompleksu "Cicernakaberd", da odaju počast stradalim sunarodnicima koje su Turci poubijali u nezapamćenom genocidu, tokom Prvog svjetskog rata. Mi moramo da ustanovimo takav dan, Beograd i Banjaluka zaslužuju da imaju slične spomenike - istakao je Stanković.

Kazao je da je došlo vrijeme da se prikažu istine o stradanju Srba, te da u posljednje vrijeme postoje značajni iskoraci u tom pravcu.

- Primjer filma "Dara iz Jasenovca" nam može biti vodič. Skoro sam imao tu čast da se susretnem sa kćerkom Blagoja Jovovića, Marijom, koja je došla iz Argentine da bi prisustvovala svečanom činu davanja imena jedne ulice u Zemunu po njenom ocu - ispričao je Stanković i dodao da je to dobar put kojim treba da nastavimo da idemo, kao i da je roman "Vreža" mali doprinos toj borbi za istinu.

Nagrada

Stanković je istakao da mu nagrada "Zlatna sova" mnogo znači, te da je ona na neki način pozitivno vrednovanje  njegovog rada.

- Ona je pozitivno vrednovanje pisanja istorijskih romana, koji se uglavnom i bave stradanjem srpskog naroda u turobnom, 20. vijeku i još dublje kroz istoriju - rekao je Stanković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.