Emina Elezović, pjesnikinja: Život bez ljubavi je kao sljepilo

Kazala je to u razgovoru za “Glas Srpske” pjesnikinja Emina Elezović govoreći o novoj zbirci pjesama “Srce zapušteno kao malinjak” koja je nedavno objavljena u izdanju “Imprimatura”.

- Za razliku od moje prve zbirke “Iza vrata”, ovoj sam pristupila kao igri. Sklonila sam u nju neke detalje i dešavanja s ljudima iz prošlosti, neke nevažne detalje, mnogo izmišljenih situacija, pa mi je interesantno, kao da radim nešto zabranjeno, ali me istovremeno i beskrajno zabavlja. Dakle, možda ne sklonište, ali sigurno da zabavni park, gdje nikad ne znate od čega će vam biti lijepo, a od čega muka - dodala je ona.

GLAS: S obzirom na to da Vaša nova zbirka nosi naziv “Srce zapušteno kao malinjak”, kako danas da odbranimo srce? Je li naslov zbirke možda metafora za sve emocije koje skrivamo unutar sebe?

ELEZOVIĆ: Nekad, 2018. godine, slučajno sam pronašla papirić na kojem sam prethodno napisala: “Srce zapušteno kao malinjak”. Ne sjećam se zašto sam to napisala, niti kad, ali razmišljala sam o tome povremeno ove četiri godine. Rekla bih da često zaboravljamo da, pored romantičnih partnera i prijatelja, možemo da povrijedimo i sami sebe. Najbolja odbrana je prepuštanje i ja sam uvijek za otvorenost i ogoljivanje.

GLAS: Da li je ljubav jedini pravi kriterijum kojim bi trebalo da se vodimo u životu?

ELEZOVIĆ: Bilo bi lakše da je život zaista “Noting Hil”. Kao anksioznoj i uvijek zabrinutoj osobi, dosta mi pomaže logika i planiranje, recimo imam “Eksel” dokumente u kojima pratim kojih začina će mi uskoro nestati i šta da spakujem za odmor. Ali ljubav uvijek pomaže, ohrabruje i uljepšava i mislim da je život bez nje moguć, ali je malo kao sljepilo.

GLAS: Interesantna je pjesma “Uputstva za ličnu higijenu”. Jesmo li svjesni koliko je važno da nam je lijepo kad smo sami sa sobom bez ikog, koliko je važno ne bježati od sebe i koliko je bitno na tome raditi?

ELEZOVIĆ: Znati biti sam je jedna od najmoćnijih vještina. Često se i sama nesvjesno preokupiram nečim da izbjegnem neugodne emocije, odluke ili poslove. To nas sve na kraju stigne. Biti komforan u svom društvu znači dubinski se poznavati i poštovati, te razumjeti da smo kompletna osoba i bez nekog drugog. Biti sam sa sobom olakšava i bivanje s drugima.

GLAS: U opisu zbirke je navedeno da je u njoj predstavljena ljepota svakodnevnih rituala. U čemu se ogleda ta ljepota svakodnevice, jer nam se nekad čini da nam je svaki dan isti, kao da ne vidimo ljepotu života i svega što nas okružuje svakodnevno?

ELEZOVIĆ: Ne znam da li imam tačan odgovor na ovo pitanje, ali svakodnevica često zna biti lukava. Dani prolaze, ne dešava se ništa posebno, ali ipak se probudimo nakon nekoliko godina i shvatimo da nam nedostaje nešto, htjeli bismo se barem na čas vratiti u tu dosadnu hipnotičku dosadu. Život je većinom sačinjen od jednoličnosti i dosade kišnih utoraka, ali u tome se i krije ljepota - biti u mogućnosti uloviti i pohraniti taj naizgled običan trenutak kojem ćemo poslije težiti.

GLAS: Stihovi jedne pjesme iz zbirke kažu: “Slabost je lijepa preko slika i bljedilo je lijepo preko slika i naizgled je lijepo sve što mogu da ti pošećerim”. Šta da radimo onda kad nešto ne možemo pošećeriti? Kako kroz život kad osjetimo slabost?

ELEZOVIĆ: U ovoj pjesmi sam se prije svega htjela osvrnuti na to da se često čini kako drugima ide bolje i da je drugima lakše, čak i kad se nađu u identičnoj situaciji kao i mi. Najbolje i najhrabrije je ne šećeriti i pustiti slabost da nas prvo savlada, a onda i ojača.

Razotkrivanje

GLAS: Vaša poezija teži razotkrivanju koje prethodi razumijevanju sebe i svega oko sebe. Možemo li sebe do kraja ogoliti riječima?

ELEZOVIĆ: Možemo pokušati. U posljednje vrijeme dosta se priča o riječima i poeziji kao terapiji, ali mislim da prije služe razumijevanju sebe i drugih, shvatanju da nismo jedini koji se osjećaju na određeni način. Možda se može reći da nekad naše riječi pomažu drugima da se ogole sami pred sobom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.