Đorđo Sladoje: Poezije nema u knjižarama

Uvijek će biti onih koji će imati potrebu da se kroz jezik pjesmom obraćaju svijetu i onih koji će to čitati. Pjesničke knjige se objavljuju u 300 do 500 primjeraka, pa i to jedva stigne do čitalaca. Nije u redu da pjesnik dobije jednu od najprestižnijih nagrada, onda se neko sjeti da potraži tu knjigu u knjižarama, a nje nema nigdje. To znači da neko nije dobro uradio svoj posao.

Ispričao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” ugledni srpski pjesnik Đorđo Sladoje, čija se nova zbirka “Zlatne olupine” pojavila u izdanju Srpske književne zadruge.

* GLAS: Za “Zlatne olupine” ste rekli da su nastale iz osjećanja da živimo u jednom starom, razrušenom i razlupanom svijetu. Koliko pjesnici imaju uticaja na društvene promjene i koliko se njihov glas danas čuje?

SLADOJE: Nisu pjesnici, osim u nekim vanrednim situacijama, nikada imali tu moć da utiču na društvene, ekonomske, vojne i druge tokove. Ali poezija ima ulogu da istoriji i životu da simbolički smisao. U tome vidim značaj umjetnosti, a poezije pogotovo. U današnjem vremenu sticanja brzog profita i političkih poena, trgovine i reklame, poezija je jednostavno skrajnuta. Pitanja koja poezija postavlja nisu zanimljiva, jesu subverzivna u odnosu na dominantne tokove. Mada poezija nikada nije bilo masovna pojava, postoji jedna vrsta ljudi koja ima potrebu da se na taj način izražava i grupa onih koji su osjetljivi na rime, a to su oni koji vole da čitaju. Sa druge strane, poezija ima važnu ulogu kod malih naroda kao gradivni element nacionalne kulture. I evropska i srpska kultura je prije svega još uvijek, bez obzira na dominaciju elektronike, kultura knjiga.

* GLAS: Kakvo je stanje u savremenoj srpskoj poeziji i književnosti uopšte?

SLADOJE: Ponekad mi se čini kao da je neko dekretom rekao da se poezija ne čita. Ta priča da poezija nije čitana stalno se ponavlja, a ja nemam takav utisak. Gdje god dođem na neko književno veče, a idem često, uvijek se nađe neko ko zna bar jednu moju strofu, a ima ih i onih koji znaju cijele pjesme. Inače se danas manje čita. Djeca manje čitaju, te navike su se izgubile, teško ćete danas naći osnovca ili srednjoškolca koji je pročitao jedan cijeli roman. Svi čitaju skraćene varijante na internetu. Što se tiče srpske književnosti, mislim da je na visokom nivou i da pisci stvaraju vrijedna djela. Međutim, u svakoj epohi se činilo da se piše mnogo, a ne mislim da je tako. U razvijenijim zemljama samo tri odsto stanovništva se zanima za bilo koju vrstu kulturnih sadržaja, onda na književnost otpada jako malo. Imam utisak da neko poeziju namjerno stavlja sa strane, jer ne donosi profit izdavačima.

* GLAS: U svojoj poeziji njegujete srpski jezik. Koliko srpski književnici čuvaju maternji jezik?

SLADOJE: Pisci koji zapostavljaju srpski jezik se obavezno žale kako im je taj jezik tijesan i oskudan i da u njegovim okvirima ne mogu da realizuju svoje zamisli. Ako su na tom jeziku napisani “Gorski vijenac”, “Na Drini ćuprija”, “Nečista krv”, “Derviš i smrt” i toliko sjajnih knjiga, bilo bi nepristojno da se danas žalimo na mogućnosti srpskog jezika. Činjenica je da je jezik živa materija i razumljivo je da se mijenja. Ne vidim potrebu da književnici koriste strane riječi tamo gdje mogu upotrijebiti srpske. S druge strane, nestaje jedan svijet naše patrijarhalne seoske kulture, a da još nismo uspjeli da napravimo pojedinačne rječnike ratarstva i voćarstva. Tako nestaje ogromno jezičko bogatstvo.   

Zavičaj

* GLAS: Koliko se često vraćate zavičaju?

SLADOJE: Važno mi je da sačuvam u poeziji taj dječiji doživljaj svijeta. Stalno se tome vraćam, a u “Zlatnim olupinama” takođe. Djetinjstvo je čudo svijeta koje vidite čistim dječijim očima i takav doživljaj je neponovljiv. Tu dubinu i čistotu doživljaja pokušavam da ostvarim u svojim pjesmama. Odlazim u zavičaj, sjevernu Hercegovinu, Kalinovik i Ulog, a to je gotovo ugašen i raseljen kraj. Selo u kome sam se rodio je pusto, tamo više niko ne živi. U Ulogu gdje sam išao u osnovnu školu sada ima petnaestak stanovnika. Taj kraj je prelijep, priroda koju je Bog dao je zaista čudesna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.