Aleksandra Marilović, književnica: Želim svakome snagu da ostane sebi dosljedan

Ilijana Božić
Aleksandra Marilović, književnica: Želim svakome snagu da ostane sebi dosljedan

Jedan od mojih najdražih buntovnih pjesnika Vladimir Majakovski otvorio mi je svoja vrata i toliko toga imamo da kažemo jedno drugome. Ovakva vrsta konkursa ne smije autorima da prenese pogrešan akord sujete, nego da nas podsjeti na sve te pregaoce koji su dio našeg krvotoka.

Riječi su književnice Aleksandre Marilović, koja je za “Glas Srpske” govorila o novoj knjizi “Govorim drugim jezikom”, a koja je odabrana za učešće na konkursu “Peterburg čita: biramo najboljeg stranog pisca” u Rusiji, ali i o samom konkursu. Pomenuta knjiga naći će se na policama odjeljenja književnosti na stranim jezicima biblioteke “Majakovski” u Sankt Peterburgu.

- U mom slučaju Majakovski me pozvao u šetnju da malkice porazgovaramo. Putem će mi možda govoriti o svojoj ljubavi prema Tatjani i kako je sav honorar polagao na račun jedne poznate cvjećare da njoj isporučuju bukete najneobičnijeg cvijeća. Pitaću ga da li još vjeruje svojim uvjerenjima zbog kojih je završio u zatvoru, pa tamo i napisao prvu pjesmu. Taj genij i šarlatan danas je “oblak u pantalonama.” Nije više među živima. Upravo ovakva vrsta podsjećanja na pjesnike jesu divna, jer potvrđuju činjenicu da se ljudi vole i u prisutnosti i odsutnosti. A šta znači nekoga voljeti? Znači da taj čovek nikada neće umrijeti - dodala je ona.

GLAS: S obzirom na to da je Vaša knjiga “Govorim drugim jezikom” izabrana za učešće na pomenutom konkursu u Rusiji, recite nam nešto više o samom konkursu i kako je došlo do toga da Vaša knjiga bude odabrana?

MARILOVIĆ: Predstavništvo Republike Srpske u Rusiji pokrenulo je projekat “Peterburg čita - biramo najboljeg stranog pisca”. Naime, pošto je 2023. u Rusiji proglašena godinom pedagoga i nastavnika, otuda se akcenat stavio na temu knjige koja je vezana za ulogu nastavnika. Postoje dvije nominacije: pisci, čija djela nisu objavljena u prevodu na ruski jezik i pisci čija djela jesu objavljena i na ruskom. U mom slučaju, čitaće se eseji iz knjige “Govorim drugim jezikom”. Obuhvataju najraznovrsnije teme, od art terapije, preko raznovrsnih pitanja jezika i obrade književnih djela te njihove primjene u stvarnoj životnoj praksi. U ovoj knjizi sam konsultovala mišljenja ljudi najrazličitijih poziva (psiholozi, teolozi, vaspitači, umjetnici, novinari, pravnici, dramaturzi). U toku godine, a u okviru projekta, održaće se video-konferencije, ljetna čitanja na kojima će glumci peterburških pozorišta čitati izabrane odlomke. Iako knjiga još nije prevedena, želim istaknuti da je moju poeziju na ruski i engleski jezik prevodio moj sugrađanin Slaviša Savić, pjesnik sa trenutnom adresom prebivališta u Americi. Želim svakome snagu da ostane sebi dosljedan. Ime toj neprekidnoj žudnji koja nam daje snagu jeste ljubav. Rezultati će pokucati kao drag gost kad-tad.

GLAS: Knjigu “Govorim drugim jezikom” objavili ste tokom prošle godine. Kojim to drugim jezikom progovarate u ovoj knjizi?

MARILOVIĆ:  To je onaj geografski prostor u koji se moram propeti duboko u sebe da bih bolje vidjela. A moj pogled se još prostire nečim vrijednim što se naziva - radoznalost. A ko je radoznao? I šta je radoznalac drugo nego putnik. Tako kažu, a zaista i jeste tako. U ovoj knjizi sam sabrala i odabrala svoje eseje, kolumne i kritike. Sa čitaocem ćaskam o svemu i svačemu. A šta je to komunikacija (od komuna)? To je naše zajedništvo u jeziku. Jezik jeste i prva “tehnologija”. Valja imati u vidu da čak i naša njiva neće biti naša ako je ne budemo obrađivali. Ista stvar stoji sa maternjim jezikom. Ne zaboravimo da je i ćutanje važna komunikativna forma.

GLAS: Budući da je riječ o zbirci eseja, kolumna i kritika, možete li nam reći šta najviše kritikujete, kojim temama se bavite? Koju poruku bi čitaoci mogli izvući?

MARILOVIĆ: Korice se ne otvaraju slučajno esejom “Magijska funkcija jezika”. U modernim mentalnim krugovima zaboravljamo na svoj dar liječenja i bajanja riječima, blagosiljanja i proklinjanja, inspirisanja. Nesvjesni smo koliko ogovaranje kvari čistu prirodu i donosi u život ono što glasno imenujemo osudom. Otuda, potpuno namjerno, knjigu zaklapam esejom o traču kao fenomenu degradacije čovjekove prirode.

Noviteti

GLAS: Na čemu trenutno radite, možemo li očekivati nešto novo?

MARILOVIĆ: Tamo gdje je želja, tu postoji život. Pisanju sam se mnogo dala i zadala. Trenutno me u ladici čekaju okončane dvije nove zbirke poezije “Noći duge u progonstvu”, te Enciklopedija netrenutaka. Sa Danijelom Mihićem sam otpočela rad na Istoriji srpskog naroda i srpske kulture u stotinu lekcija. Uzdam se u naš strpljiv i metodičan rad. U okviru UG “Kultura kulturi” otpočeli smo i snimanje emisija-presjek istorije umjetnosti. Pijanistkinja Dragana Latinović komponovala je moju poeziju i očekuju nas važni zadaci. Trenutno mi je prioritetan projekat “Prkos-fest”, čiji sam jedan od urednika zajedno sa koleginicama Milijanom Žunić i Draganom Latinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana