Aleksandar Čotrić: Mark Tven, autor besmrtnih misli - Smijeh kao jedino oružje

Još u ranoj mladosti, dok je ležao teško bolestan i kada su i ljekari već digli ruke od njega, Nikola Tesla se prvi put susreo sa imenom Marka Tvena. Prikovan za krevet, budući naučnik je počeo da čita Tvenove knjige koje mu je neko donio da bi mu skrenuo pažnju sa očaja. Kasnije je svjedočio da su mu upravo te stranice pomogle da izađe iz duboke depresije i usmjerile ga na put potpunog oporavka. Godinama kasnije, u Njujorku, Tesla i Tven su se upoznali i postali bliski prijatelji.

Kada je Ernest Hemingvej izjavio da cjelokupna moderna američka književnost proističe iz jedne jedine knjige – "Avantura Haklberija Fina" – nije samo odao priznanje ocu američke proze, već je definisao tačku u kojoj su se narodni duh, humor i kritička misao konačno spojili u književnu umjetnost. Sam Vilijam Fokner nazivao ga je "prvim istinskim američkim piscem".

Ipak, Mark Tven (1835–1910) nije bio samo veliki romanopisac, novinar i neumorni društveni poslenik. On je, prije svega, bio jedan od najboljih, najpronicljivijih i najduhovitijih aforističara koje je svjetska književnost ikada imala. Tvenov dar za najkraći književni žanr nije nastao u kabinetskoj tišini, već u brzini reporterskog života, na palubama rječnih parobroda i u novinarskim redakcijama gdje se svaka slika morala utkati u nekoliko upečatljivih riječi. Njegovi aforizmi uskoro će se naći pred srpskom publikom u Antologiji engleskog aforizma "Iza ogledala", koju je priredio autor ovih redova, gdje Tvenove besmrtne misli zauzimaju posebno, počasno mjesto.

Aforizmi američkog pisca koji je doživio svjetsku slavu odlikuju se specifičnom filozofijom života u kojoj se satira prepliće sa dubokim humanizmom. Za razliku od tradicionalnog srpskog aforizma – koji je decenijama kaljen u specifičnom balkanskom kontekstu, pod pritiskom političkih diktatura i brutalne društvene stvarnosti, te stoga češće apsurdan, tragikomičan, oštro političan i ironičan – Tvenova sentenca izvire iz pojedinačnog posmatranja ljudske prirode, slabosti i mentalitetskih paradoksa. Dok srpski aforističari precizno nišane vlast i društveni sistem, Tven radi nešto drugo: nišani samog čovjeka, njegov sujeti prepušten um i dvostruka mjerila.

On savršeno prepoznaje mane društva kada poručuje: "Patriotizam je stalna podrška svojoj zemlji, a svojoj vladi samo onda kada ona to zaslužuje", ili kada kroz gorku satiru opisuje političku scenu: "Zamisli da si idiot, i zamisli da si član Kongresa... Ali ponavljam se." Međutim, njegova kritičnost nikada nije zlobna niti mizantropska. Tvenova oštrina je ljekovita, a njegova definicija savremenog čovjeka pogođena je matematičkom preciznošću.

Citati i misli pisca rođenog na Floridi prije više od sto devedeset godina posjeduju čudesnu vanvremenost. Danas, u eri lažnih vijesti i medijskih manipulacija, Tvenova opažanja zvuče aktuelnije nego u 19. vijeku: "Ako ne čitate novine, neinformisani ste. Ako čitate novine, pogrešno ste informisani", ili poznata misao: "Lakše je prevariti ljude, nego ih ubijediti da su prevareni."

Jedna od najljepših osobina Tvenovog stila jeste način na koji saopštava istinu. Ona za njega nije oružje za ponižavanje, već delikatna umjetnost: "Istinu treba pružati kao kaput, a ne bacati je u lice kao mokar peškir." Tven nas uči da je ljudska rasa stvorena sa svim svojim manama, ali da joj je data jedna spasonosna privilegija. Kako je sam rekao: "Ljudska rasa ima samo jedno zaista efektno oružje – smijeh."

Upravo kroz taj smijeh – mudar, pronicljiv, oštar i beskonačno topao – Mark Tven živi i dalje. Njegovi aforizmi nisu samo duhovite upadice za jednokratnu upotrebu, već ogledalo postavljeno pred ljudski rod. Ulazak njegovih aforizama u antologiju "Iza ogledala" samo je još jedna potvrda da su prave misli besmrtne i da je Tvenov duh i danas, više od vijeka nakon njegovog odlaska, podjednako živ, svjež i neophodan za razumijevanje svijeta u kome živimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.