Matija Radović o skulptorskoj izložbi u CZK "Semberija" u Bijeljini: Kamen uči čovjeka velikom strpljenju

Po završetku izložbe u Beču, u Zajednici srpskih klubova, moja umjetnička turneja se nastavlja izlaganjem skulptura u kamenu upravo u Bjeljini, u Republici Spskoj.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", mladi skulptor iz Crne Gore Matija Radović komentarišući izložbu koja je sinoć otvorena u Galeriji Centra za kulturu "Semberija" u Bijeljini. Umjetnik, čiji radovi u kamenu simbolizuju duhovnu snagu i mitsku moć, izrazio je radost zbog otvaranja svoje samostalne izložbe u Bijeljini nakon pobjede na konkursu.

- Nakon što su moji radovi u kamenu odabrani na konkursu Galerije Centra za kulturu "Semberija",  zvanično je otvorena moja samostalna izložba. Sa radošću sam čekao susret sa publikom u Bijeljini, za koju se pokazalo da ima poseban senzibilitet prema kulturi i umjetnosti, rekao Radović.

GLAS: Često ističete da ste kamenom, kao materijalom, okruženi od rođenja. Kako je to odrastanje u crnogorskom kršu oblikovalo Vaš vajarski senzibilitet i zbog čega je upravo kamen postao Vaše primarno sredstvo umjetničkog izražavanja?

RADOVIĆ: Rođen sam u umjetničkoj porodici. Moj djed, književnik Kosta Radović, je kulturno-prosvjetni radnik, osnivač jugoslovenskih pjesničkih susreta pod nazivom "Pjesnička riječ na izvoru Pive", manifestacije koja se održava preko pedeset godina neprekidno, direktor i predavač srpskog jezika i književnosti i sekretar kulturno-prosvjetne zajednice Crne Gore. Moj otac Duško Radović, slikar je i istoričar umjetnosti. Nastavljajući tradiciju, poželio sam i sam da pronađem sopstveni stil izražavanja u umjetnosti. Otuda i spoznaja sa kamenom. Volim izazove kako u životu tako i u umjetnosti. To me podstiče da konstantno napredujem. Kritički osvrt je takođe izražen, što me podstiče da radovi budu kvalitetni. U Crnoj Gori smo okruženi brdovitim predjelima, materijal kao što je kamen je, uslovno rečeno, lakše naći. Međutim izazov je pronaći kvalitetan kamen u strukturi te kamen koji posjeduje likovnost i kolorit.

GLAS: Vajarstvo u kamenu je fizički zahtijevan posao koji traži vrijeme i veliku disciplinu. Kako izgleda stvaralački proces preoblikovanja sirovog kamena u estetizovanu formu? Da li u tom procesu Vi ukroćujete kamen, ili se ipak prilagođavate njegovoj prirodi?

RADOVIĆ: Kamen je plemenit materijal, koji je ujedno pogodan za obradu, a istovremeno vam daje otpor. Izazov je fizički jednako kao i stvaralački. Stvaralaštvo je amanet čovječanstvu, blago jedne zemlje koje se u ovom slučaju ostvaruje obradom kamena i izradom skulptura. Sve me to podstaklo i motivisalo za rad u kamenu.

GLAS: Smatrate da čovjek ne treba da se udaljava od prirode, jer je iz nje potekao. Da li Vaše skulpture, kroz motive plodova, drveta i lista u kamenu, podstiču upravo obnavljanje te veze i pozivaju savremenog čovjeka da se vrati odnosu sa prirodom?

RADOVIĆ: Smatram da se, uporedo sa razvojem tehnologije i savremenim kretanjem društva, čovjek sve više udaljava od prirode, a srazmjerno tome i od samog sebe, od svog bića, kreacije, duhovnosti i dobronamjerne čovječnosti. Upravo nas umjetnost čuva od bezličnosti, podstičući istinu i vrline, i čineći društvo svjesnijim svog okruženja i postupaka. Zato je jedan od glavnih motiva mog stvaralaštva i skulptura upravo buđenje svijesti o dobrom, plemenitom i kulturnom kroz domen umjetnosti.

GLAS: Tokom studija bili ste aktivni kao član Studentskog parlamenta. Koliko je Vama kao mladom umjetniku bilo važno da budete društveno angažovani i kako gledate na trenutni položaj mladih akademskih umjetnika na Balkanu?

RADOVIĆ: Bio sam student prodekan na Likovnoj akademiji na Cetinju. Bio je to izazovan period u kojem je trebalo uskladiti rad na skulpturama sa institucionalnim obavezama. Ipak, to iskustvo mi je donijelo dragocjene organizacione vještine, prvenstveno u vođenju kulturno-umjetničkih manifestacija, što mi je značajno pomoglo u kasnijoj profesionalnoj afirmaciji.

GLAS: Ako vajanjem otkrivate tajnu o sebi, koje ste tajne i istine o Matiji Radoviću pronašli u kamenu tokom dosadašnjeg stvaralaštva?

RADOVIĆ: Kamen vas uči strpljenju, posvećenosti i marljivom radu. Kroz njega sam otkrio čitav univerzum promišljanja i stvaranja, prostor plemenitog djelovanja i beskonačnog misaonog procesa, utiskujući dio svoje duše i bića u umjetničko djelo stvoreno za vječnost.

GLAS: Za kraj, ako znamo da umjetnički put nikada nije statičan, kuda će se dalje otkotrljati Vaš kamen? Kakvi novi projekti, izložbe i stvaralački izazovi Vas očekuju u budućnosti?

RADOVIĆ: Moja unutrašnja potreba je da stvaram i izražavam se kroz umjetnost, što prirodno vodi ka izlaganju radova. Pokreće me iskrena, ispravna i istinita namjera, kako u životu, tako i u stvaralaštvu. Život je kretanje, stoga nastavljam u istom ritmu napretka, okrećući se novim projektima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.