Akademski slikar Miloš Popović za "Glas Srpske": Opstaje samo iskrena ljubav prema umjetnosti

Iz Gornjeg Milanovca nosim zaista lijepe utiske. Iako je riječ o geografski manjoj sredini, njena bogata kulturna scena upravo takvim mjestima daje posebnu draž.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", Miloš Popović, komentarišući otvaranje svoje izložbe "Errantes“ u Gornjem Milanovcu. Akademski slikar ističe da je oduševljen prijemom   zaposlenih u Kulturnom centru „Mija Aleksić.

-Posebno me je prijatno iznenadio sastav zaposlenih u Kulturnom centru „Mija Aleksić“, njihova posvećenost i dobro poznavanje savremenih tokova umjetničke scene. Već dugi niz godina pratim rad Moderne galerije, koja djeluje u okviru Kulturnog centra, od tradicionalnog Bijenala minijature do izložbi značajnih imena našeg slikarstva, poput Miloša Šobajića i Ljube Popadića. Posebno bih izdvojio i izložbu Milene Pavlović Barili, jednog od najznačajnijih ženskih imena srpskog slikarstva, uz Nadeždu Petrović.

-Izložbom „Errantes“ premijerno sam u Gornjem Milanovcu predstavio novi koncept. Kao asocijativni naziv, „Errantes“ upućuje na širi kontinuitet motiva i ideja koji prožimaju moj dosadašnji slikarski opus. Lutanje se ovdje ne odnosi nužno na fizičko kretanje, već i na unutrašnje traganje, neizvjesnost i kretanje kroz različita stanja, prostore i značenja. Veoma sam zadovoljan reakcijama publike, kako tokom otvaranja, tako i nakon izložbe. Već su se uspostavile i neke nove umjetničke veze i kontakti, što mi je dodatna potvrda da je izložba naišla na dobar prijem i da je ostvarila svoj cilj, rekao je  Popović

GLAS: Od deset  samostalnih izložbi koje su iza Vas, koju biste okitili epitetom posebne i najupečatljivije?

POPOVIĆ: Svaka izložba nosi nešto svoje, ali bih po broju posjetilaca izdvojio svoju drugu samostalnu izložbu „Paralelne realnosti“, održanu 2018. godine u galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu. Bila je to godina nakon završetka Likovne akademije, a interesovanje publike bilo je zaista veliko. Izložbu sam dugo pripremao, a dio radova bio je i sastavni dio mog diplomskog rada. Izdvojio bih i izložbu u Banskom dvoru 2021. godine, u vrijeme pandemije virusa korona. Svakoj izložbi pristupam studiozno, uz dosta promišljanja, tako da je potrebno odvojiti vrijeme za rad i samu pripremu.

GLAS: Koliko se danas po Vašoj ocjeni cijeni slikarstvo i da li ovdašnji svijet zna šta je umjetničko djelo kada je riječ o likovnoj umjetnosti?

POPOVIĆ: Kada govorimo o slikarstvu kome se pristupa na tradicionalan način, mislim da je ono danas svedeno na prilično niske grane. Grafika i vajarstvo još su manje zastupljeni. Davno je prošlo zlatno doba kada su najveći talenti sa prostora bivše Jugoslavije studirali u Beču, Pragu i Parizu, a zatim se vraćali, gradili kvalitetnu umjetničku scenu i prenosili svoja znanja drugima. Postojali su veliki umjetnički saloni, brojna udruženja umjetnika i ateljei dostupni za rad.

Danas je ozbiljno bavljenje slikarstvom, izlaganje u galerijama i učešće na umjetničkim salonima gotovo utopijski poduhvat. Budućnost je neizvjesna, a ne postoji garancija da će neko djelo biti prepoznato, otkupljeno ili institucionalno vrednovano. Zato, u suštini, opstaju oni koji imaju iskrenu ljubav prema umjetnosti.

Dodatni problem vidim u društvenim mrežama, koje često promovišu površne sadržaje i pojave koje nemaju mnogo dodirnih tačaka sa ozbiljnim slikarstvom. Nažalost, u velikom broju slučajeva prednost dobijaju kič i vizuelna dopadljivost, dok se istinska umjetnička vrijednost potiskuje u drugi plan

GLAS: Da li u slikarstvu ima podvala i prevara  u kojima oni koji ne znaju šta je likovna umjetnost podvaljuju neukom narodu?

 POPOVIĆ: Ima, naročito sa pojavom štampe na slikarskom platnu, koja se ponekad predstavlja kao originalno slikarsko djelo. Postoje i slučajevi u kojima se na takve otiske naknadno nanosi boja na pojedinim dijelovima, kako bi se kod posmatrača stvorio utisak da je riječ o ručno rađenoj slici, odnosno da se prikrije stvarna priroda rada.

Lično volim da bilježim proces nastanka svojih slika i da od tih snimaka pravim kratke video-zapise. Na taj način želim da publici približim sam proces rada, ali i da se ogradim od eventualnih sumnji u autentičnost svojih djela.

GLAS: Koliko je u takvom odnosu prema umjetnosti, teško ostati inspirisan i generalno kavi su Vam planovi dalji planovi?

POPOVIĆ: Inspiracija dolazi sama po sebi i mislim da se na taj proces ne može posebno uticati. U mnogim slučajevima mogu je probuditi susreti i druženja sa drugim umjetnicima, ali i uticaji drugih umjetnosti. Ona može proisteći kako iz uzvišenog, tako i iz tragičnog. Takođe bih napravio razliku između inspiracije i motivacije. Motivacija je više stvar discipline, posvećenosti i kontinuiranog rada.

Moji dalji planovi usmjereni su na nastavak i razvijanje koncepta „Errantes“, kao i na prijave za učešće na odabranim likovnim salonima u regionu i inostranstvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.