Kuda ide čovječanstvo
Danas čovjek posjeduje više moći nego ikada do sada, a osjeća se nesigurnije nego ikada ranije.
Ovaj nesklad između osjećanja moći i osjećanja nesigurnosti stvara "novu kulturu globalne strukture moći" s novom filozofskom i kulturnom autentičnošću, ideološkom i političkom transparentnošću i novom pravnom i moralnom fleksibilnošću, što traži novu doktrinu i strategiju preživljavanja čovjeka.
Narastanje autoritarnog populizma i pandemija "kovida", a potom i rat u Ukrajini, uvela je čovječanstvo u duboku krizu s mnogo neizvjesnosti i straha od siromaštva i nestajanja čovječanstva, što je otvorilo vrata velikoj ekonomskoj, finansijskoj, političkoj i moralnoj krizi na samom početku 21. vijeka.
Izlaz iz ove multiplikovane krize teško je odrediti i predvidjeti u kojem će se pravcu kretati čovječanstvo do kraja ovog milenijuma.
Ono što se može smatrati sasvim sigurnim jeste to da će novi tehnološki procesi koji su utemeljeni na razvoju novih tehnologija, biotehnologije, nanotehnologije, novih materijala, IT tehnologija, vještačke inteligencije (AI), kompjuterskih algoritama, proizvesti novu dramatičnu sposobnost dizajniranja nove globalne proizvodne strukture s novim faktorima proizvodnje i novim kulturnim, društvenim, moralnim i političkim globalnim standardima.
Ove globalne strukturne promjene zahtijevaju novu doktrinu međunarodnih odnosa u ovom milenijumu.
Stvaranjem "kontrolnih mreža" putem brzih internetskih veza sa centralizovanim centrima za upravljanje krizama, stvaraju se "pametne mreže" koje uključuju kontrolu visokih tehnologija i izvora energije, energetski internet (EI), internet stvari (IoT), što zahtijeva "novi ključ tehnološkog razvoja", novi koncept "javne politike" i strategiju "kreativne privlačnosti". U ovim procesima inherentno se stvara unutrašnja kompatibilnost interesa između države, društva i tržišta što kreira model "odgovornog i naprednog kapitalizma" unutar kojeg se artikuliše "doktrina kreativne modernosti" otvarajući novu viziju čovječanstva u ovom milenijumu.
Pomjerajući fokus u međunarodnim odnosima od "zajedničkih prijetnji" ka "zajedničkim interesima", "doktrina kreativne modernosti" definitivno otvara mogućnosti izlaza iz ove krize.
"Doktrina kreativne modernosti" u modelu odgovornog i progresivnog kapitalizma temelji se na "atraktivnosti" dosegnutog tehnološko-ekonomskog razvoja i transparentnosti političkog sistema demokratske države. Ta moć koja se manifestuje kao privlačnost dosegnutog stepena tehnološkog razvoja, ekonomskog i finansijskog tržišta, ostvarenog stepena ekološke očuvanosti okruženja i socijalne sigurnosti stanovništva, ostvarenog nivoa zaštite prava i sloboda čovjeka i manjinskih grupa i zaštite intelektualnog vlasništva, izrasta u centralni fokus nove kulture globalne strukture moći u 21. vijeka.
Doktrina kreativne modernosti vodi društvo u novu unutrašnju dinamizaciju, koja otvara novi prostor za kreativnu globalnu saradnju između javnog i privatnog sektora i kreativnu unutrašnju saradnju između države i društva, gdje ne ostaje mnogo prostora za autoritarnu geopolitiku rivalstva i sukoba u 21. vijeku. Mir i stabilnost nemaju alternativu.
Atraktivnost nove kulture globalne strukture moći u konceptu odgovornog i progresivnog kapitalizma, proizilazi iz ostvarene unutrašnje kompatibilnosti između nacionalne sigurnosti države, javnog interesa građana i profitnog interesa kapitala (tržišta). Ova unutrašnja interesna kompatibilnost čini određujuću kohezivnu silu nove globalne strukture moći, iz koje izrasta globalna kooperativna kultura kao nova globalna agenda javne politike.
Bezbjednost bi trebalo da bude izraz institucionalne vlasti, a ne sredstvo za održavanje bilo koje stranke ili pojedinca na vlasti. Opasnost je tamo gdje je bezbjednosna politička moć iznad zakona. Ozbiljna je samo ona politika koja u svojim temeljima ima ugrađenu etiku. Poštenje je najbolja politika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
