Fajront u Mrkonjiću

Muharem Bazdulj
Fajront u Mrkonjiću

Imali su partizani smisla za kontinuitet. Znajući da su velika trojica - Staljin, Čerčil i Ruzvelt - već odlučili da nijedna promjena granica koju su napravili nacisti nakon rata neće moći da opstane, znali su i da je Jugoslavija zadati okvir.

Nisu željeli monarhiju ni centralizovanu državu, tu im je trebao jasan diskontinuitet, ali upravo zbog toga je još dragocjeniji bio svaki simbolički izraz kontinuiteta. Otud Ivan Ribar kao predsjedavajući AVNOJ-a jer je on predsjedavao i Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS, otud blagonaklonost prema Ivi Andriću, jednom od vodećih umjetnika, intelektualaca i diplomata Kraljevine Jugoslavije.

Tri perspektive

U tom ključu razmišljam i o odluci da se ZAVNOBiH utemelji baš u Mrkonjić Gradu. Dobro, tražilo se mjesto na slobodnoj teritoriji blizu Jajca, ali možda bi u obzir došli i Šipovo ili Ključ. Ipak, bilo je neke logike u tome da se taj važan događaj desi baš u gradiću “krštenom” po nadimku Petra I Karađorđevića, djeda i imenjaka mladog kralja u Londonu koji je upravo u to vrijeme prepoznat kao ključni ideološki protivnik partizana i komunista kad je riječ o poslijeratnom uređenju zemlje.

Ove godine pada jubilarna, okrugla godišnjica ZAVNOBiH-a: osamdeseta. U posljednjih trideset godina političke elite konstitutivnih naroda ovom datumu prilaze sa jako različitih pozicija. Poslije formalnog sticanja nezavisnosti, odnosno otkad su skoro sve važne svjetske zemlje priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine, odnosno otkad je ušla u Ujedinjene nacije, još prije Dejtona, dakle, bošnjačka politika naslonila se na 25. novembar kao na Dan državnosti. Paradoksalno, istovremeno dok se apstraktno slavio ZAVNOBiH, ljudi koji su taj ZAVNOBiH činili simbolički su gurani u zapećak. Najbolja personalna paradigma toga je Vojislav Kecmanović Đedo - prvi čovjek ZAVNOBiH, kome je u prvim mjesecima nezavisne BiH u Sarajevu oduzeta ulica. Ako je 25. novembar suštinski Dan državnosti BiH, Kecmanović je njen prvi - “državnik”. A to nije bilo dovoljno da mu se glavni grad nezavisne BiH “oduži” ulicom. Ne zna se šta mu je veći “krimen” - što je bio Srbin ili što je bio komunista. Među učesnicima ZAVNOBiH-a, Srba je i u apsolutnim brojevima i procentualno bilo ubjedljivo najviše. Ipak, tokom rata devedesetih politička elita Srba u BiH u potpunosti odbacuje tekovine ZAVNOBiH-a. Naposljetku, hrvatskim političkim elitama je najvažnije bilo odbaciti Jugoslaviju i AVNOJ. Prema ZAVNOBiH-u su pokazivali stanovitu ravnodušnost. Pošto je “sestrinski” ZAVNOH u Ustavu Republike Hrvatske prepoznat kao temelj savremene Hrvatske, nije bilo smisla baš kidisati na ZAVNOBiH, ali daleko od toga da postoji simpatija prema meritumu stvari.

Istorijske impresije

Pomalo iznenađujuće, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik imao je ovih dana potrebu da se oglasi o 25. novembru: “Postoje laži o tome, kao što je lažna i BiH. To što BiH slavi, izmišljeno je u glavama muslimanskih političara, koji samoubijeđeno, što je svojstveno njima, na lažima pokušavaju da izgrade priču o obilježavanju komunističkog događaja iz Drugog svjetskog rata u Mrkonjić Gradu kao 'danu državnosti'. U tom periodu većina muslimana bila je u ustaškoj vojsci i u Handžar diviziji, dok je većina Srba bila na strani partizana, boreći se protiv nacista i ustaša, gdje su bili muslimani iz BiH. Čovjek se mora upitati - što slavite? Zašto živite u sopstvenim lažima? U tom periodu, na tom događaju u Mrkonjić Gradu muslimani nisu ni bili jer su bili na strani nacista. Taj događaj na koji se danas pozivate organizovali su zabludni Srbi, komunisti, i tamo tad nije bilo muslimana - Bošnjaka”.

U onom što je rekao ima i tačnih i netačnih stvari, ali je ton pregrub i preisključiv. Neki autori iz Sarajeva su već pokušali da mu odgovore s polovičnim uspjehom. Iz srpske perspektive, međutim, šteta je što se Dodik na ZAVNOBiH nije pozivao ranije, odnosno što i ovaj put nije glasnije insistirao na onome što ovdje barem eksplicitno notira, da je “većina Srba bila na strani partizana, boreći se protiv nacista i ustaša”. U Srbiji je godinama u toku “kulturni rat” u kojem “četnička strana” već duže vrijeme igra sa bijelim figurama, kako se to kaže. Sa zapadne strane Drine, međutim, “partizanska strana priče” je važnija i neizbježnija. Iz srpske (i jevrejske) perspektive, često je odlazak u partizane bio jedini način spasa od ustaškog genocida. Iz šire perspektive, partizanska borba bila je jedini način da se ponovo uspostavi harmoničan zajednički život.

Ni, ni, ni

Ima ona najcitiranija rečenica kao nekakav sažetak ZAVNOBiH-a, ona koja kaže da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego je i srpska i hrvatska i muslimanska. Ako bismo, međutim, danas opisivali ZAVNOBiH, najtačniji bi bio prvi dio citirane rečenice. ZAVNOBiH, dakle, nije ni srpski ni hrvatski ni muslimanski (ili bošnjački, svejedno). Srbi bi, da hoće, imali ponajveće pravo da se na ZAVNOBiH pozivaju, ali oni su (mislim ovdje, naravno, na aktivne političke elite) od toga odustali i u međuvremenu se nisu predomislili. Hrvate, pak, ZAVNOBiH uglavnom ne zanima. Kad je neradni dan, često ga čak i ne ignorišu, makar ga i ne slavili, odnosno obilježavali. Bošnjacima su, pak, puna usta ZAVNOBiH, ali od njegovih tekovina i principa licemjerno i perfidno peru ruke. Najbolje se to vidi u kontekstu Jugoslavije, odnosno AVNOJ-a. Nije ZAVNOBiH nastao u nekakvom vakuumu, nego kao sastavni dio AVNOJ-a, kao i sva ostala “zemaljska antifašistička vijeća”: od hrvatskog do sandžačkog.

Prije nekoliko nedjelja, u Galeriji Radio-televizije Srbije otvorena je izložba o osamdeset godina bitke na Sutjesci. Najdirljivije u svemu bilo je prisustvo nekoliko partizanskih veterana iz ove bitke koji su još uvijek živi. Ako više i nema živih vijećnika ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, vjerovatno je živ poneko od partizana ko je tih nedjelja bio u jajačko-mrkonjićkoj regiji. Ako nekom simbolički pripada osamdeseta godišnjica, to su ti ljudi. Ako mlađe generacije političara i lidera nisu bili dostojni ljudi kakvi su bili Vojislav Kecmanović, Aleksandar Preko ili Avdo Humo, ako zapravo u lakšim istorijskim okolnostima nisu bili u stanju artikulisati neku progresivnu politiku, onda je to najbolji kontrast između epohe od prije osamdeset godina i ove današnje. Kao i veliki NOB spomenici od Kozare do Sutjeske, ZAVNOBiH ponekad podsjeća na maglovito zapamćenu mnogo superiorniju civilizaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Raštimovani orkestar
Raštimovani orkestar
Prekogranični praznik
Prekogranični praznik
Prorok Zvizdić
Prorok Zvizdić
Strategija Južnog krila
Strategija Južnog krila
Cinizam i pokvarenost
Cinizam i pokvarenost
Knjiga o Stevi
Knjiga o Stevi
Korak do prelaska granice
Korak do prelaska granice
O oktroisanju istine
O oktroisanju istine
Divlji zapad
Divlji zapad
“Optužujem”
“Optužujem”
Srednjovjekovni Šmit
Srednjovjekovni Šmit
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana