Foto: Agencije
| Ilustracija
BANjALUKA - Sto evra iz 2020. godine danas ima kupovnu moć od svega 79,50 evra, dok je za istu količinu robe i usluga koju je tada bilo moguće kupiti za 100 evra sada potrebno oko 126 evra. Ukupna inflacija u evrozoni od početka pandemije dostigla je 25,83 odsto, što pokazuje koliko je višegodišnji rast cijena nagrizao vrijednost novca i u jednoj od najrazvijenijih ekonomskih cjelina svijeta.
Otkrivaju ovo podaci koji se dobiju upotrebom takozvanog kalkulatora inflacije, iz kojih se može vidjeti da iako novčani iznos ostaje isti, ono što se za njega može kupiti postepeno se smanjuje. Taj gubitak nije uvijek lako uočiti kroz pojedinačna poskupljenja, ali postaje očigledan kada se uporedi koliko je novca potrebno za istu potrošnju danas i prije šest godina. Inflacija tako ne oduzima novac odjednom, već mu vremenom nagriza kupovnu moć, poput moljca.
Sličan proces vidljiv je i u SAD. Prema dostavljenom obračunu američkog indeksa potrošačkih cijena, za robu i usluge koje su u prosjeku 2020. godine koštale 100 dolara u septembru 2026. bilo je potrebno 130 dolara. Zbirna inflacija iznosila je 30 odsto, a kupovna moć tadašnjih 100 dolara pala je na oko 76,80 dolara. Ovi primjeri pokazuju da ni evro, a ni dolar nisu ostali pošteđeni posljedica dugotrajnog rasta cijena i velikih turbulencija na svjetskim tržištima.
Isti proces osjetili su i građani Republike Srpske. Konvertibilna marka zadržala je fiksni kurs prema evru, ali to nije značilo da je sačuvala i svoju unutrašnju vrijednost. Na osnovu kretanja godišnjih stopa inflacije od 2020. do 2026. godine opšti nivo cijena porastao je za više od trećine. To znači da bi za robu i usluge koje su 2020. godine koštale 100 maraka danas trebalo izdvojiti približno 135. Razlika između stabilnosti kursa i kupovne moći posebno je važna za domaćinstva koja najveći dio prihoda izdvajaju za hranu, stanovanje, energiju i prevoz.
U Republici Srpskoj potrošačke cijene tokom posljednjih nekoliko mjeseci ove godine bile su za pet odsto više nego u istom mjesecu godinu ranije, dok je na mjesečnom nivou zabilježen rast od 1,3 odsto. Posebno se izdvojio prevoz, čije su cijene za mjesec porasle za 8,8 odsto. Istovremeno, prosječna neto plata iznosila je 1.695 maraka i bila je nominalno za devet odsto veća nego godinu ranije.
Realni rast iznosio je 3,8 odsto, što znači da je rast zarada u tom periodu nadmašio rast potrošačkih cijena. Međutim, na mjesečnom nivou prosječna neto plata realno je smanjena za 0,9 odsto. Ovi podaci pokazuju da se kretanje životnog standarda ne može svesti na jednu brojku. Prosječna plata može da raste brže od inflacije u određenom periodu, ali to ne znači da svako domaćinstvo osjeća isti napredak. Mnogo zavisi od visine prihoda, strukture potrošnje i učešća osnovnih troškova u kućnom budžetu.
Od evra i dolara do konvertibilne marke, suština je ista, stabilan kurs nije garancija stabilne kupovne moći. Vrijednost novca ne određuje samo broj na novčanici ili stanje na računu, već količina robe i usluga koju je za taj iznos moguće kupiti. Upravo zato je inflacija najuporniji neprijatelj štednje i porodičnog budžeta, njene posljedice postaju najvidljivije tek kada se shvati da je za isti život potrebno izdvojiti sve više novca.
Sto švajcarskih franaka iz 2020. danas ima kupovnu moć od 92,60 franaka, dok je za istu količinu robe i usluga potrebno 107,95 franaka. Cijene u Švajcarskoj su za šest godina porasle za svega 7,95 odsto, uz prosječnu godišnju inflaciju od 1,28 odsto. Turska lira je pak zabilježila najveći gubitak vrijednosti. Sto lira iz 2020. danas ima kupovnu moć od svega 11,50 lira, jer su cijene u Turskoj za šest godina porasle za 770,52 odsto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.