Sonja Bubić i Jovan Trbojević za “Glas Srpske”: Od igle i konca do cipela prve klase

Milijana Latinović
Sonja Bubić i Jovan Trbojević za “Glas Srpske”: Od igle i konca do cipela prve klase

BANjALUKA - Moda je priča u kojoj svakog dana ispisujemo nove stranice, a svaka cipela djelić je velike slagalice koja ovu profesiju čini zanimljivom i uzbudljivom.

Tim riječima priču za “Glas Srpske” počinju Sonja Bubić iz Banjaluke i Jovan Trbojević iz Kozarske Dubice, koji su završili Tehnološki fakultet u Banjaluci, studijski program tekstilno inženjerstvo, smjer obućarska tehnologija i dizajn, i dobili priliku u domaćim fabrikama da stečeno znanje primjenjuju i nadograđuju.

Sonja ističe da se njena porodica već 18 godina bavi proizvodnjom obuće, te da je to na neki način odredilo njen put u životu.

- Ovo je moja profesija iz snova. Nijedan dan u ovom poslu nije isti i to je ono što ga čini posebno zanimljivim i uzbudljivim - istakla je Sonja, koja je poslije završetka studija stečeno znanje počela da primjenjuje u porodičnoj fabrici obuće “Dermal” u Kotor Varošu.

Dodala je da svi koji završe tekstilno inženjerstvo, smjer obućarska tehnologija i dizajn, u Srpskoj imaju šansu jer su fabrikama potrebni obrazovani mladi ljudi.

- Kada počnemo da radimo, svi krećemo od nule, bukvalno od igle i konca i svakim danom nadograđujemo znanje. Tehnolog mora da nauči cijeli proces proizvodnje, da se saživi s tim - kazala je Sonja. Možda ljudi kod nas ovo ne doživljavaju kao zanimanje budućnosti, dodaje Sonja, što je potpuno pogrešno. Upisala je master na banjalučkom Tehnološkom fakultetu, a ljubav prema cipelama odvela ju je do Milana u Italiji, gdje trenutno pohađa školu za modelovanje i dizajn.

- Želja mi je da naučim sve o modelovanju i da jednog dana kažem “ovo je moja cipela” od početka do kraja - istakla je Sonja i naglasila da posao u proizvodnji ima brojne prednosti. Cipele su za nju posebna ljubav.

- Važno je da postoji kontinuitet u proizvodnji cipela, bez prekida. Radimo velike količine planinarske obuće, te radne zaštitne cipele. S druge strane, posebno volim modnu obuću. U tom segmentu proizvodnje sve se mijenja iz godine u godinu. Dolaze novi trendovi - ispričala je ova Banjalučanka, koja je u fabrici angažovana u sektoru koji se bavi izradom modne obuće.

Uprkos tome, na listi njenih omiljenih modela su patike u kojima se osjeća najbolje. Po završetku usavršavanja planira još ozbiljnije da se bavi modelovanjem obuće. Sonja kaže da će prve cipele napraviti za sebe kako bi se uvjerila u kvalitet i udobnost.

- Tata mi je rekao: “Ti kad napraviš cipele, mi ćemo ih nositi i nećemo nikome reći ako budu žuljale” - kroz smijeh je ispričala Sonja i poručila svim srednjoškolcima koji razmišljaju šta da studiraju da svijet mode i obuće nudi brojne mogućnosti i u Srpskoj, te da svaku šansu treba iskoristiti na najbolji mogući način.

Po završetku srednje škole Jovan nije imao precizne želje čime bi želio da se bavi i šta da studira. Baš u vrijeme kada je vodio bitke sam sa sobom, do njega je doprla priča da je smjer obućarska tehnologija i dizajn deficitaran, te da je tržištu potrebno 50-ak inženjera. To je bilo dovoljno da donese odluku. Ispostavilo se da je učinio pravi korak, jer svega nekoliko mjeseci nakon što je diplomu uzeo u ruke pružila mu se prilika u derventskom preduzeću “Amika”.

- Počeo sam da radim kao modelar, iako nisam imao ni dan radnog iskustva. Dva mjeseca sam proveo na obuci kod kolega u Italiji, koji su izvrsni stručnjaci. Imali su ogromno strpljenje za mene. Taj period je bio težak, govorili smo različite jezike i tada sam sebi rekao da nemam izbora već da naučim ili da pakujem kofere i idem kući. Učio sam sve, od ideje, uzimanja kopije kalupa, crtanja skice, digitalizacije i rada u “CAD” programu do izrade obuće. Kao modelar usmjeren sam na modelovanje ženskih cipela od kože - ispričao je Jovan. Dodao je da je na fakultetu naučio osnove, ali tek kada je počeo da radi, upoznao je svaki detalj proizvodnog procesa. Zahvalan je rukovodstvu preduzeća i kolegama jer su ga od prvog dana prihvatili kao da je tu godinama i pomogli da se brzo prilagodi i da se ne osjeća kao stranac u gradu koji je sada i njegov grad.

- Svaki dio cipele je podjednako važan i mora biti urađen maksimalno dobro. Svaki milimetar je važan da bi cipela bila udobna i prve klase - ispričao je Jovan. U zavisnosti od prilike za koju se oblači, kaže da uglavnom nosi sportski model cipela. Želja mu je da jednog dana razvije svoj model cipele.

- Prve cipele ću napraviti za majku i sestru - poručio je Jovan.

Drugarice

Jovan Trbojević je ispričao da ima mnogo drugarica koje su oduševljene time što on radi.

- Skoro svakodnevno me pitaju kada ću za njih da napravim cipele, šalju mi fotografije cipela koje žele. Nadam se da ću vrlo brzo biti u mogućnosti da ispunim te želje - sa osmijehom je kazao Jovan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana