30 godina postojanja Eparhije bihaćko-petrovačke: Opstali zahvaljujući vjeri i ljubavi
DRVAR - Eparhija bihaćko-petrovačka i rmanjska sa sjedištem u Bosanskom Petrovcu ove godine obilježava trideset godina postojanja, a u njoj je duhovno objedinjen prostor od Livna do Sanskog Mosta, od Velike Kladuše do Šipova, kaže Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije.
Punih trideset godina navršilo se 19. maja od odluke Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve (SPC) o osnivanju Eparhije bihaćko-petrovačke u koju su utakni dijelovi Banjalučke, Dalmatinske i Gornjokarlovačke eparhije.
“Kada je došlo je vrijeme za buđenje iz duhovnog sna, u kojem je naš narod spavao gotovo pola vijeka, uspavan lažnom pričom da se može živjeti i bez Boga i bez Crkve Hristove, ratni vihor nadvio se i nad naše krajeve, pa je Eparhija, umjesto da svoje prve godine posveti sopstvenom duhovnom uzrastanju, provela vidajući ratne rane svoga naroda”, podsjeća vladika Sergije.
Vladika Sergije priča kako se kroz vrijeme ponavljalo stradanje hramova u zapadnoj Krajini.
“Nismo uspjeli obnoviti ni porušeno u vremenu Drugog svjetskog rata, a već su nam rušili nove hramove, ali i one koji su preživjeli ustaše, Nijemce i Italijane. Tako smo gledali livanjski hram u plamenu, istovremeno strahujući za duhovno nasljeđe na području Bihaća, Cazina, Kladuše, Bosanske Krupe. Narod je opet bio prognan sa svojih ognjišta, a istorija nam se, po ko zna koji put, opet ponovila. Ostala nam je samo vjera da ćemo opstati tamo gdje nas je oduvijek bilo, tamo gdje su nam groblja i svetinje, gdje su nam duše predaka utkale svoje postojanje”, besjedi vladika.
Vladika podsjeća na stradanja pravoslavnih hramova tokom odbrambeno-otadžbinskog rata.
“I kada smo pomislili da je kraj rata na vidiku, u kasno ljeto i jesen 1995. godine nemilosrdno smo prognani, dok smo, spašavajući živu glavu, gledali kako nam pale stotinu hramova i hiljade domova, kako nam skrnave groblja i ognjišta.I opet smo se, čim se ukazala prilika, vratili na svoje, da obnovimo porušeno, da opet udahnemo život našim pustim selima, praznim i opustošenim svetinjama, da prislužimo svijeću na grobovima milih i dragih srodnika i prijatelja”, kazuje episkop Sergije.
Vladika spominje svoje prethodnike u arhijerejstvu - Nikolaja, Hrizostoma i Atanasija, koji su učinili mnogo, svako prema vremenu u kojem je upravljao i svako na svoj način, da eparhija bihaćko-petrovačka stane na svoje noge, da zaživi kao i sve druge eparhije, kako bi plodovi njenog postojanja opravdali smisao njenog osnivanja, saopšteno je iz Eparhije.
Vladika napominje da su i brojni sveštenici utkali su sebe u život Eparhije bihaćko-petrovačke.
“Prošle godine Eparhija primila je pod svoje okrilje jajačko-mrkonjićko namjesništvo, koje je do tada bilo u sastavu Eparhije banjalučke, čime smo postali znatno bogatiji, obogaćeni vjerom i ljubavlju ondašnjeg stanovništva i svetošću njihovih i naših svetih hramova”, napominje vladika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
