Данас и овдје: Историја са збора бирача

Danas i ovdje: Istorija sa zbora birača Danas i ovdje: Istorija sa zbora birača BILA jednom jedna zemlja, u čijem Ustavu je pisalo da niko nema pravo da potpiše njenu kapitulaciju. Čak ni ON! Njegovo ime, i kao zamjenica, pisalo se velikim slovom. Otprilike kao Bog! Ali, ko danas mari za onaj Ustav, za istoriju, za činjenice i istinu na ovom komadu zemlje. Niko, izuzev naivnih i neshvaćenih. Zato i jeste - bila jednom jedna zemlja, kad je i Bog umro uzalud. Eh-Jugoslavija! Pedesetak godina vrtijela se na državotvornom ringišpilu u oba smjera, od beskrajne nade, do najcrnje nesreće! Koliko je ona ikad i bila država koja treba da traje i koju svi žele? Država, a samouka i naivna; takvima ni sudbina ni istorija, nikad nisu bili naklonjeni. Nestajali su onog časa, kad su i nastajali! Njihov kraj otkrivao je tragične zablude samog početka. Od jedne do druge ljudske gluposti, put kroz istoriju, zna da traje vijekovima, ali ponekad i tren; glupost se naslanja na glupost, na štetu većine ljudi. Rušenje i nestajanje Jugoslavije, sa malim i velikim životnim iskustvima, naivni i neshvaćeni, gledali su razrogačenih očiju, u golemom čudu. Nisu vjerovali u to što su vidjeli. Koliko nisu vjerovali onda, toliko teško mogu da vjeruju i u ovo sada; toliko nedoumica, nevjerice i nespretnosti, surovosti i očaja, krvavo kolo se razigralo kao da će nekome donijeti sreću. I sad se igra kolo takvog mirisa i ukusa, svjedoči nam o tome sve ovo što se događa oko Srebrenice. Nema sreće u stradanju, ni dobrog nadanja u raspletu zla vremena. Nikada i nigdje! Ostalo je toliko knjiga, zapisa, svjedočenja, jama i grobalja koja sve to dokazuju, ali badava. Ruše se spomenici, i stari i novi, samo zato što su tužni i ružni svjedoci ko smo i kakvi smo. Čovjek je, izgleda, jedini stvor koji radi protiv sebe i protiv svog pokoljenja. Uništava samog sebe i u tome nalazi užitak. Sve se mrvi, sve nestaje, a slavi kao najveća pobjeda. Neko je davno rekao - "ovo je luda zemlja", a istorija tu ocjenu nije porekla. Krhka je ljudska pamet za ovoliku glupost i ludost; ma kako to shvatao i doživljavao. Na prokletom i ukletom Balkanu narodi se razjedinjuju i ujedinjuju jedino u ludilu. Život je, u takvoj zemlji, postao težak posao. Na stranu, što su se mnoge iluzije raspukle, baš kako i biva sa iluzijama, ali i one su tragovi istorije, makar samo jednog života... P. S. "Znam ja nas, j.... ti nas; znam ja i njiha, j.... ti njiha", rečeno na Zboru birača u Čelincu 1964. godine, a zapisao Branko Ćopić. Tomo MARIĆ

Пратите нас на нашој Фејсбук и Инстаграм страници и X налогу.