Данас и овдје: Босанска димензија

ЗAБОРAВИО сам ко је рекао да "у политици истина мора да чека док некоме не постане потребна", али за ову причу то није битно.

Danas i ovdje: Bosanska dimenzija Danas i ovdje: Bosanska dimenzija Na ovom našem prostoru opšta pravila, pa ni ovo, nisu primjenjiva: svako ima svoju istinu, a najmanje su tri, i tako istina gubi uobičajeno opšte značenje. Mnogo je, čini se, važnije nešto izmisliti i podvaliti protivniku, i to po starom receptu - da se Vlasi ne sjete. A još ako je na tome izmišljenom moguće formirati široku koaliciju, eto šanse da se sanja o neprikosnovenoj liderskoj poziciji i ostvarivanju prikrivenog političkog cilja. Naravno da niko ne može imati ništa protiv koalicija, bolje reći udruživanja radi ostvarivanja političkih projekata, jer je to zasnovano na izbornim propisima; čak i kad se ujedinjuju ljuti predizborni konkurenti, a, bogami, i postizborni, kojima nije dovoljno ni više od šest mjeseci da konačno konstituišu vlast. Lakoća i brzina u formiranju svebošnjačkog političkog bloka samo potvrđuje da imaju ideju i projekat koji odgovara svima, a očito nije razvojni, ni ekonomski, ni socijalni, niti podrazumijeva izlazak iz sveopšteg siromaštva i bijede. Predsjednik SDA Sulejman Tihić, ponesen bosanskim duhom, obavijestio je javnost da se dogovorio sa Harisom Silajžićem, predsjednikom Stranke za BiH, da na lokalne izbore u Republici Srpskoj izađu zajedno, kako se ne bi rasipali bošnjački glasovi. Objasnio je to što se o ključnim pitanjima u BiH "sukobljavaju dva koncepta - bosanski (zašto nema Hercegovačkog brzo će se saznati, primjedba autora), s jedne, te etnički i entitetski koncept, s druge strane", jer bosanska dimenzija treba da bude izvan svega. Tihić nudi, naročito neupućenim, da povjeruju kako bosanski koncept i bosanska dimenzija nisu ni etnički ni nacionalistički iako se oko tog koncepta okupljaju samo bošnjački lideri i njihove stranke. Potpredsjednik Stranke za BiH Beriz Belkić naprečac je prihvatio osnivanje bosanskog bloka kao spasonosni čin za svoju državu i nabrojio još četiri stranke sa bošnjačkim predznakom u tom bloku, jer sve one "u svojim programima djelovanja imaju izgradnju multinacionalne, građanske, sekularne države..." U to je još teže povjerovati. Naime, nepoznato je, bar do sada, da jednonacionalno okupljanje u složenoj, višenacionalnoj zajednici ima za cilj građansku državu. Pod sumnjom je i sekularnost. U sredini gdje je neupitna "Islamska deklaracija", a koja nalaže "jedinstvo vjere i zakona" ima razloga za nevjericu da neko od njih želi takvu državu. Šta je to, onda, bosanski blok i bosanska dimenzija? Možda nam je to konačno objasnio reis Mustafa Cerić. On je, kao što je poznato, uvaženi muslimanski vjerski autoritet i poglavar, istovremeno, kako njegovi sljedbenici tvrde, "ključna nacionalna institucija", a po svom ponašanju i djelovanju (samozvani?) državnik. Njegovi su politički stavovi na domaćem terenu neporecivi, a po svijetu govori u ime naroda BiH, promoviše interese države i traži novo ustavno uređenje i za to podršku međunarodne zajednice kako bi oni koje predvodi dobili ekskluzivno pravo da upravljaju ovom zemljom. Zbog toga se Efendija Cerić nedavno, na velikom međunarodnom skupu u Beču, pobunio što su "sve etničke i nacionalne grupe bivše Jugoslavije - Slovenci, Hrvati, Makedonci, Crnogorci i uskoro Albanci - ostvarili ekskluzivno pravo na matičnu zemlju i nacionalnu državu", a da to nije ostvareno u BiH "gdje su muslimani većina". Dakle, on s razlogom očekuje pomoć i podršku čitavog svijeta kako bi se donio građanski Ustav u BiH, što bi osiguralo dominaciju muslimana kao većine. Nije teško zapaziti da efendija Mustafa Cerić, u nabrajanju etničkih i nacionalnih grupa u bivšoj državi, nije pomenuo izrazito najbrojnije - Srbe. A zašto? S obzirom na to da se "u politici na istinu mora čekati, sačekaćemo da nam to kaže, kad tad, pomenuti efendija. Do tada ostaje da nagađamo da je to dopuna i obrazloženje značenja bosanske dimenzije, a ne treba nagađati da u njoj, kako misli, ako već nema Srba, nema ni Republike Srpske. Postaje mi jasno zašto je Tomas Fuler, stari engleski pisac, zabilježio: "Ako smo primorani da oprostimo našim neprijateljima, nismo primorani da im vjerujemo". Veljko KOJOVIĆ

Пратите нас на нашој Фејсбук и Инстаграм страници и X налогу.