Džiboni, hiljade brodolomaca i tri braka

„Moji ljudi, mi ćemo večeras proći kroz sva zbivanja na relaciji muško-ženskih odnosa, bar ona koja su meni poznata. I sviraćemo vam dok me medicina bude držala. I odmah da napravimo dogovor – sve što pjevamo, dijelite, pržite, poklanjajte. Jako sam ponosan na sve vas, svjedoke ove večeri. Ja sam pod adrenalinom, tako da mi ne zamjerite na bilo čemu večeras”, pozdravio je Džiboni na početku koncerta svoje fanove u punoj areni, koji su konačno dočekali da nakon Subotice i Novog Sada, svog omiljenog muzičara vide i u Beogradu.

Za sve njih čekanje se isplatilo, i to u pravom smislu riječi, jer osim čekanja na Džibonijev dolazak u Beograd, čekalo se na početak koncerta. Iako je na svim vidnim mjestima, uključujući i štampane ulaznice, kao početak koncerta navedeno 20 časova, sve je pomjereno za sat kasnije kako bi, tvrde organizatori, svi posjetioci došli prije početka koncerta i izbjegli kašnjenje i gužvu na ulazima.

Ali to očigledno nikom nije smetalo jer kada je tačno u 21h violina najavila hit „Mirakul”, a Džiboni izašao na scenu, cijela arena ustala je na noge. I, bar se tako čini, tokom naredna skoro cijela tri sata svirke, uključujući i dva bisa, niko nije sjeo čak ni na kratko.

Prvi blok pjesama osim Mirakula, obuhvatio je i starije hitove „Činim pravu stvar” i „U ljubav vjere nemam”, dok su potom, nakon kratkog obraćanja publici, uslijedile pjesme „Ovo mi je škola” i „Zamoli me (Možda ti je ispod časti)”.

Kada pjeva, Džiboni je u svom svijetu, tek na trenutke gleda u publiku, ali uglavnom zatvorenih očiju bježi u svoju pjesmu. Zato kada priča sa fanovima, pokušava da kontroliše adrenalin, da upozna sva lica ispred sebe, pa tokom cijelog koncerta insistira na upaljenom svijetlu, bar dok traje razmjena riječi između pjesama. Ućutkuju publiku na momente, jer ne može da čuje svoje misli, a tvrdi da mu je sve teže razabrati ih od tolikih godina koje je nakupio. Oduševljeno maše i fanovima sa tribina, koji ga pozdravljaju uz natipis „Džibo, vole te tvoji brodolomci”.

Tokom prvih pjesama, dok su fotografi neumorno škljockali ispred bine, zgrabio je opremu jednog od njih, i činilo se na tren da je bijesan zbog tolikih foto-reportera, pa ni kolege nisu znale o čemu je tačno riječ. Međutim, kada se završila pjesma, sa simpatičnim dalmatinskim akcentom, zamolio ih je da mu objasne „šta treba škljocnut”, kako bi uslikao arenu ispred sebe. Potom na binu izvodi i jednog od fotografa, izvjesnu Milenu, kojoj dopušta da je slika sa publikom iza njega dok pjeva. (A ona, sasvim kolegijalno i za svaku pohvalu, brzo uzima redom i aparate najbližih kolega, kako bi što više njih imali nenadane snimke sa bine.)

Zbog želje da upozna „sve ljude dobre volje koji su tu došli ko zna odaklen”, Džiboni se prvi put spušta da se rukuje sa prvim redovima, obećavajući da će kasnije doći da se pozdravi i sa publikom na tribinama.

Prva gošća na koncertu bila je Džibonijeva saradnica, pjevačica Maja Azukena, sa kojom je nakon balade „Hodaj”, izveo pjesmu „Anđeo u tebi”. Raskošnog, moćnog vokala, dočaravajući glasom i pokretom svaku notu i stih, ona je sa Džibonijem otpjevala narednih nekoliko pjesama: „Slavim ove dane što si tu”, „My cloud”... U pjesmi „Ne odustajem” strofe na italijanskom otpjevao je jedan od pratećih vokala Teo Brajčić, a potom je Džiboni i predstavio svoj bend.

Upravo zahvaljujući vrsnim muzičarima koji ga prate na turneji, Džibonijev koncert dobija sasvi drugačiju muzičku pozadinu, koja cjelokupni nastup dovodi do savršenstva. Na sceni, kojom dominira velika pisaća mašina usred koje su smješteni bubnjevi, dok sa desne strane za starinskim uvećanim radio aparatom svoje mjesto zauzimaju klavijature, smenjivali su se i članovi Londonskog gospel hora, tri duvačkih instrumenata, violinista, gitariste i perkusionista, savršeno uvježbani, podređeni Džibonijevom dirigovanju, ali uz dovoljno prostora da pokažu svoju virtuoznost.

Još jedan specijalan gost koncerta bio je Vlatko Stefanovski koji je svojom gitarom otvorio pjesmu „Libar”, koja se završila spontanom scenom trbušnog plesa uz izlazak na binu jedne o djevojaka iz publike. Malo neskladno, kao da tome na koncertu nije bilo mjesta, „Libar” je tako završen uz istočnjačke trenutke.

Poseban poklon beogradska publika je dobila od Džibonija – pjesmu „Tajna vještina”, koju, kako priznaje „izvodi tek treći put u karijeri”, jer su mu je, kaže, drugi ukrali. Uz virtuoznost Stefanovskog i Džibonijeve emocije, pjesma je svakako dobila zasluženih nekoliko minta slave, dok su aplauzi ispratili gosta gitaristu sa scene.

Hit „Ljudi, zviri i beštimje”, stopljen je sa pjesmom „Budi moja voda”, koju je na drugom kraju dvorane, sjedeći visoko na jednoj od stolica koje su visile sa vrha arene, izveo legendarni Damir Urban, takođe jedan od bliskih Džibonijevih saradnika.

Svakako najveća zijeezda među gostima, i Džibonijev idol od detinjstva, gitarista Stiv Stivens (Billy Idol) oduševio je beogradsku publiku vatrenim gitarskim rifovima, a potom i izvođenjem pesme „20th Century Man ”, sa novog Džibonijevog albuma na engleskom jeziku. Uz ovu, publika je ranije tokom koncerta mogla da čuje i pjesmu „Ain't Bad Enough for Rock'n'Roll”, uz koju je stiglo i priznanje Džibonija kako nikada nije bio dovoljno dobar za RnR, između ostalog i zbog toga što se nikada nije do kraja upustio u eksperimentisanje sa različitim porocima. Stivens je sa Džibonijem izveo i hit „Žeđam”, praćen izvanrednim animacijama na video-bimu, odlomcima iz hvaljenog spota za taj singl sa prethodnog albuma „Toleranca”.

Pjevač je potom i drugi put sišao među publiku, održavajući svoje obećanje da će posjetiti i tribine. Nastanak opšte pomame i jurišanje s jednog na drugi kraj arene Džiboni je odlično kontrolisao, pozdravljajući se sa fanovima i pjevajući sasvim prikladno odabrane hitove „Došlo vrime da e pomirim sa svitom” i „Oprosti”.

„Osjećam se k'o poslednji mohikanac, ljudi moji, jer mi je i dalje na prvom mjestu muzika”, objašnjava on, dodajući da je neizmjerno srećan što je uspio da sačuva karijeru od skandala i pronađe ljudi koji su spremni da sa njim dijele emocije i svoje priče, isključivo kroz muziku. Uz pjesmu „Zlatne godine” završen je prvi dio koncerta, ali je bilo sasvim jasno da svirci nije došao kraj.

Iznenađenje i za publiku ali i za Džibonija uslijedilo je odmah na početku prvog bisa, kada mu je saopšteno da u publici postoji par koji želi da se vjeri upravo na njegovom koncertu. Dok je on čekao da se jedan par probije do scene, njegovo obezbjeđenje dovelo je još dva para budućih mladenaca, pa su tako uz malo patetike i tragove romanse, i uz zvuke „Cesarice”, obavljene i tri vjeridbe.

Uz pomirljivu poruku razumijevanja i ljubavu poslatu izvođenjem „Tolerance”, skakala je publika u cijeloj dvorani, da bi sa Azukenom i Urbanom prvi bis bio završen hitom „Posoljeni zrak i razlivena tinta”.

Ali koncert se ni tu nije završio, jer je na zahtijev publike Džiboni izašao na još jedan susret sa hiljadama fanova. Ovoga puta, za svoju dušu, otpjevao je dirljivu baladu „Vrata moje sestre”, dok su se uz zvuke muzike na video-bimu prelamali morski talasi. Kraj je zvanično uslijedio baš onako kako je počeo, uz „Mirakul” i oduševljene aplauze zadovoljnih posjetilaca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.