ZAPISI IZ ARHIVA: Stasavanje banjalučkog sporta (4): Veliko rivalstvo Krajišnika i Balkana

ZAPISI IZ ARHIVA: Stasavanje banjalučkog sporta (4): Veliko rivalstvo Krajišnika i Balkana 24.04.2017 08:54 | Zoran S. Mačkić

Visok ugled uživali su fudbaleri Dinko Podgornik, Idriz Lađarević i Josip Granić, koji su 1931. potpisali za zagrebačke klubove "Građanski" i HAŠK, postavši prvi banjalučki poluprofesionalci. Lađarević je tri godine kasnije nastupao za beogradsku "Jugoslaviju".

Prvi banjalučki sportski klub osnovan poslije Prvog svjetskog rata bio je Građanski SK "Krajišnik". Zajedno sa "Slobodom" iz Bosanskog Novog, on je 1919. bio jedan od osnivača Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Đački SK "Balkan" je nastao iz Đačkog SK "Jugoslavija", na inicijativu studenata Vojislava Đorđevića, Zlatka Puvačića, Viktora Gutića, Branislava Simića i Veselina Masleše. Poslijeratne godine obilježilo je rivalstvo ova dva kluba. Oktobra 1925. došlo je do fuzije ova dva kluba, a u ljeto 1927. "Balkan" se ponovo osamostalio. To potvrđuje i izvještaj poglavara Sreza banjalučkog, u kom se "Balkan" ne pominje.

Prema tom izvještaju, početkom 1926. egzistirala su sljedeća sportska društva: Sokolsko društvo "Petar Mrkonjić" (60 članova; predsjednik Mićo Baslać); Hrvatski sokol (40; Franjo Berković); Vrbasko kolo jahača "Vojvoda Mrkonjić" (16; general Milan Đ. Vijorović); SK "Željezničar" (30); SK "Balkan" (Viktor Gutić); RSK "Vrbas" (Dušan Dardić); Židovski SK "Makabi" (Filip Hofman); Lovačko društvo (100; Franjo Berković); Banjalučki stijeg izvidnika i planinki (85; Milan Janković); Društvo planinara (70); GSK "Krajišnik" (60; Savo Samardžić); GSK "Krajišnik" - Teniska sekcija (30).

U međuratnom periodu je vođena neprestana borba za politički uticaj u sportskim udruženjima. Brojni su slučajevi osnivanja fudbalskih klubova uoči izbora organa Banjalučkog nogometnog podsaveza, kada je valjalo obezbijediti glasačku većinu. Odmah nakon glasanja ti klubovi su se gasili.

Zbog smrti patrijarha Varnave, krajem jula 1937. su odloženi svi sportski događaji. Neki su mislili drugačije, pa su odigrane fudbalske utakmice "Viktorija" - "Balkan" i "Borac" - Olimp". Publika ih je kaznila na svoj način. Obje utakmice odigrane su bez prisustva gledalaca.

Po povratku Viktora Gutića sa robije uzburkane su i nacionalne strasti. Poneseni propagandom frankovaca, fudbaleri Hrvati (Vencl Filanović, Ivica Katić, Cico Rold, Stanislav Mandić, Josip Šturm i Karlo Vuković), osim Žarka Lastrića, napustili su "Borac" i pristupili "Hajduku". Pridružio im se i Srbin Stevo Sladojević.

Bura protesta i bojkot obilježili su i Olimpijski dan, priređen 14. jula 1936. u čast predstojeće minhenske Olimpijade. Dva dana prije toga gradom je počeo da kruži letak u kome, pored ostalog, stoji:

"... Mi sportisti i prijatelji sporta iz našeg grada i cijele naše Bosanske Krajine dužni smo da dignemo povodom našeg olimpijskog dana složan glas protesta protiv svakog nastojanja fašizacije sporta..."

Letak je izdao Veljko Đorđević, a potpisalo ga je više uglednih građana, među njima i dr Branko Čubrilović, advokat Pero Kostić, sudija Hasib Muradbegović, dr Jakov Levi i drugi.

Prvi stadion Banjaluka je dobila 5. septembra 1937. Podignut je na zemljištu koje je Vrbaska divizijska oblast ustupila "Krajišniku". Na njemu su mogla da održavaju priredbe sva sportska i sokolska društva. Naknadu za korišćenje stadiona uplaćivali su svi podjednako, u zajedničku blagajnu, iz koje se stadion održavao.

Banjalučani su daleke 1933. prisustvovali utakmici između "Krajišnika" i "Mačve", odigranoj pod "električnim svjetlom".

Banjaluka je ugostila i bugarskog fudbalskog prvaka "Slaviju" iz Sofije, praške hazenašice, fudbalerke Zagreba i Brna...

U stonoteniskom meču između Zagreba i banjalučke "Aston Vile" Banjalučani su 10. septembra 1939. upoznali Žarka Dolinara, budućeg svjetskog šampiona (1954). Drugi Zagrepčanin je bio Adolf Heršković, član reprezentacije koja je 1939. osvojila evropsko srebro. Naravno, domaćini Jovanović, Tadić i Novković nisu bili dorasli gostima.

Hju Ratlidž, koji je 1933. i 1936. vodio ekspedicije na Mont Everest, održao je u dvorani Narodnog pozorišta veoma posjećeno predavanje o ta dva pohoda.

Fudbalska legenda Ico Hitrec, prvi jugoslovenski profesionalac, koji je 1932-34. nastupao za ciriški "Grashopers", služio je u Banjaluci kadrovski rok. Povodom njegovog odlaska je 22. oktobra 1933. priređen susret između reprezentacije 33. pješadijskog puka i "Balkana". Strijelci za 33. pp bili su vojni muzičar Erih Hof i, naravno, Hitrec (2), a za "Balkan" Josip Granić i Ranko Kasalović (direktno iz kornera).

Najveći značaj za stasavanje sporta između dva rata imao je sokolski pokret, prvobitno viteška organizacija za borbu protiv germanske hegemonije u Austrougarskoj, a kasnije slobodarski pokret slovenskih naroda.

Po završetku Drugog svjetskog rata koncept sporta i fizičke kulture je zasnovan na sovjetskom modelu. Formiraju se fiskulturna društva ("Borac", "Željezničar" i "Grafičar"), a u okviru njih sekcije i aktivi... (Kraj)

 

Zoran S. Mačkić,, arhivskih savjetnik u Arhivu Republike Srpske



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica