Posljedice bitke na Banjalučkom polju

Kako je bitka trajala do kasno u noć, vezir Ali-paša Hekim-oglu je naredio smotru svih jedinica narednog jutra, 5. avgusta. Jedan dio njih je bio u potjeri za poraženim neprijateljskim trupama.

Poginuli

Glavnini preostalih jedinica branilačke vojske Ali-paša je izdao naređenje da se na jedno mjesto sakupe tijela svih poginulih učesnika ovog boja, te da se propisno ukopaju.

Sa puno uvažavanja su postupili i sa tijelima poginulih austrijskih vojnika, sahranivši ih po njihovim običajima. Jedan austrijski izvor navodi kako je u Banjalučkom boju poginulo oko 600 bosanskih branilaca, dok je na drugoj strani živote izgubilo oko 300 austrijskih vojnika i oficira.

No, poznato je da je veliki broj njih život izgubio pri pokušaju da preplivaju Vrbas. Isti izvor navodi da se iz tabora princa Hildburghausena utopilo oko 1.000 ljudi. Pažnja je poklonjena i ranjenicima. Svi koji su mogli sami ili uz nečiju pomoć otići svojim kućama i tamo se liječiti, dobili su dozvolu od Ali-paše da napuste Banjaluku.

Kako je bilo mnogo teško ranjenih boraca, oni su smješteni u konak Husein-bega Mustafpašića, gdje im je pružena njega i adekvatna pomoć. Bilo je oko 1.200 takvih ranjenika.

Ratni plijen

Pristupilo se prikupljanju bogatog ratnog plijena koji je ostao nakon povlačenja austrijske vojske. Između ostalog, zarobili su 12 topova, 315 šatora, na hiljade buradi baruta, brojne puške, sablje i drugo oružje i predmete.

Među zaplijenjenim stvarima bio je i bogato ukrašeni šator princa Hildburghausena.

Narednog dana, 6. avgusta, u šatoru bosanskog namjesnika Ali-paše iskupile su se sve najuglednije ličnosti-učesnici Banjalučkog boja. Među njima su, pored vojnih komandanata, bili i zapovjednici tvrđava, ajani, age, kadije, šejhovi, imami i hafizi. Svi su, pojedinačno ili u grupama, čestitali veziru izvojevanu pobjedu.

Sutradan, 7. avgusta, Ali-paša je prigodno nagradio najuspješnije borce i njihove zapovjednike, dok su najzaslužnijim za tu veliku pobjedu dodijeljeni viši položaji. Između ostalih, za velike zasluge u odbrani grada i moralnu podršku koju je pružao, nagrađen je banjalučki kadija Ali-efendija.

Odjek

Poraz austrijske vojske imao je veliki odjek na ovom dijelu fronta, a naročito u susjednim zemljama. Zanimljivo je to da su učešće u odbrani uzele i žene i djevojke, što takođe dovoljno pokazuje kolika je bila želja da se savlada neprijatelj. Savremenik ovih događaja, Omer Novljanin, opisuje kako su sve bile gorde, ponosne i hrabre, a u borbama su pokazivale veliku snagu, ne razlikujući se od većine muškaraca. Nesumnjivo, žene su dale veliki doprinos u odbrani Bužima i Cetingrada. U isto vrijeme kada je princ Hildburghausen sa glavninom svoje vojske doživio poraz u Banjaluci i hrvatski ban Josip Esterhazi te general Juradž Herbajštajn su napustili dotad opkoljene tvrđave Bužima i Cetingrada. Prilikom tog povlačenja ohrabreni branioci su napadali njihovu vojsku. Poraz austrijske vojske na bosanskom frontu uticaće na dalji razvoj vojne aktivnosti i na drugim frontovima.

Prema brojnim izvještajima, austrijski oficiri su taj poraz pripisivali nedisciplini koja je vladala među vojskom. Dešavanja u Banjaluci pažljivo su praćena i u Nišu, gdje je dotad austrijska vojska znatno napredovala.

Austrijsko-turskom ratu koji je vođen na prostoru Bosanskog ejaleta veliku pažnju su poklanjale mletačke i dubrovačke vlasti. Veliki je odjek "banjalučka pobjeda" imala i u bosanskom književnom stvaralaštvu, a najpoznatija djela o Banjalučkom boju  su zabilježili sarajevski pjesnik mula Mustafa Bošnjak Muhlisi, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i drugi.

Goran Đuran. Autor je arhivista-istraživač u Arhivu RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.