Hrvatska posjeduje ogromne količine oružja za masovno uništenje FOTO

Nedjeljni Jutranji list vam donosi fotografije iz vojnih skladišta u Golubiću i Trbounju, te prve fotografije ostataka vojnog skladišta Pađeni koje je prošle godine odletjelo u vazduh.

Među svom silom ubojitih sredstava izdvajaju se aerosolne aviobombe model ODAB-500 PM. U ovom trenutku to je najopasnije granate koje se čuva u skladištima Hrvatske vojske.
.

Lokacija njihova smještaja i količina najstroža su vojna tajna. Sve donedavno i informacija da se te bombe nalaze u arsenalima Hrvatske vojske bilo je potpuno nepoznato. Hrvatska vojska je tokom  rata detonirala je najmanje jednu aerosolnu aviobombu. U operaciji Oluja kod Petrinje je iznad srpskih položaja iz MiG-a 21 izbačena bomba tog tipa. Bombe su početkom 90-ih godina nabavljene na području bivšeg SSSR-a.

Bomba je punjena plinom aerosolom, a nakon izbacivanja iz aviona na bombi se aktivira padobran te ona dugo pada. Tokom pada izbacuje veliku količinu spomenutog gasa. Pri padu i eksploziji eksplozivna smjesa u sagorijevanju potroši sav kisik na zahvaćenom području te se kratko vrijeme stvara vakuum. Uslijed potrošnje vazduha u eksploziji nastaje razorni udarni talas smrtonosan za sva živa bića..

Uništavanje bombi

Iako smo se zaklinjali da nećemo otkriti lokaciju smještaja tih bombi, iz bezbjedonosnih razloga nije bila dopuštena posjeta tom skladištu. No u Oružanim snagama pristali su na kompromis. Ustupili su nam fotografije uskladištenih bombi pa Nedjeljni Jutarnji prvi ekskluzivno objavljuje fotografije najsmrtosnijih bombi u hrvatskom arsenalu. Prema dostupnim informacijama, američka je vlada odlučila finansirati njihovo uništavanje, što će biti učinjeno vrlo skoro. SAD je i dosad pomagao u uništenju neperspektivnog naoružanja sa 4,5 miliona dolara te ugradnjom tehničke zaštite na dva skladišta. Prema neslužbenim informacijama, u jednom od 22 vojna skladišta nalazi se 10-ak aerosolnih bombi. U Oružanim snagama nas uvjeravaju kako se one čuvaju po najstrožim bezbjedonosnim kriterijumima.

Reporteri zagrebačkog Nedjeljnog Jutarnjeg ipak su ušli u dva vojna skladišta, a i prva smo novinarska ekipa koja je prošetala između razbacanih i poluizgorenih mina i raketa na zgarištu nekadašnjeg vojnog skladišta Pađeni kraj Knina. Skladišta koje je u septembru prošle godine odletjelo u vazduh  zbog požara koji je buknuo u njegovoj blizini.

Iako do eksplozije i uništavanja 1800 tona municije u tom skladištu nije došlo zbog nepažnje i nebrige vojnog osoblja, već zbog loše reakcije civilnih institucija na požar koji se dogodio izvan vojnog objekta, taj događaj pokrenuo je lavinu pitanja o bezbjedonosnim uslovima u vojnim skladištima i načinu skladištenja prije svega neperspektivnog naoružanja i municije.
Zaštitna odjeća
Mile Tomić, oficir za klasična ubojita borbena sredstva (UbS), dok šetamo područjem vojnog skladišta u Golubiću pokraj Knina, uvjerava nas da vojska primjenjuje najrigoroznije bezbjedonosne mjere pri delaboraciji neperspektivne municije. Delaboracija je odvajanje eksplozivnog punjenja od tijela ubojitog sredstva. Tvrdi kako upravo zahvaljujući primjeni tih mjera nije bilo incidenata. One među ostalim uključuju svakodnevno mjerenje vlage i temperature vazduha, u skladište se ne mogu unositi mobiteli i upaljači.

Sve aktivnosti se snimaju videkamerama i snimke se čuvaju godinu dana. Zaštitna odjeća i obuća moraju biti antistatičke. Redovno se prati meteorološka situacija i u slučaju najave grmljavine ili jakog vjetra rad na delaboraciji se prekida. Prostorije u kojima se vrši delaboracija svakodnevno se čiste kako bi se uklonile barutne čestice koje se sakupljaju na podu ili radijatorima. Sva vrata i prozori otvaraju se prema van, a iza prostorija za delaboraciju su visoki nasipi koji u slučaju eksplozije zaustavljaju eksplozivni udar.

Vojno skladište u Golubiću sagrađeno je 1954. godine u sklopu Omladinske radne akcije i prostire se na 60 hektara. To je rusko-njemački tip skladišta. Dakle, svi su objekti iznad zemlje. Riječ je o starom tipu koji spada u neperspektivna skladišta pa će jednog dana biti napušteno. Ono se sastoji od 30 objekata. Oko njih su gusto poredani gromobrani. Drveće i nisko raslinje oko objekata je počišćeno. A tako je i oko vanjske ograde skladišta. Na taj je način napravljen koridor u slučaju požara.

O količini uskladištenoe municije niko ne želi govoriti, no Tomić tvrdi kako je tu smješteno oko 70 odsto neperspektivne i 30 odsto perspektivne municije. Perspektivno se prebacuje u novoizgrađeno skladište u Trbounju, a neperspektivno se svakodnevno delaborira. Riječ je uglavnom o municiji iz ratnog plijena, uzetom od JNA. No ima i raritetne municije iz američke donacije 1950. godine, a tu je i protuvazdušni projektil od 88 milimetara njemačkog Flacka. U skladištima se nalazi i municija punjena bijelim fosforom čije je uništavanje najveći problem zbog primjene ekoloških standarda. Godišnje se u ovom skladištu uništi između 1000 i 1200 tona municije. Tu je uništeno i 400 tona baruta koji je prije nekoliko godina zaplijenjen u akciji hrvatske policije na crnogorskom brodu Boka Star. U svim skladištima u razdoblju od 2003. do 2012. godine uništeno je oko 4160 tona neperspektivne municije. U skladištima, tvrdi oficir Tomić, nema municije zabranjenog međunarodnim konvencijama, a sve protupješačke mine su uništene.

Tomić otkriva kako je najlakše deaktivirati puščani metak, za što su potrebne dvije minute. Najopasniji su raketni sistemi za čije je deaktiviranje potrebno i do 30 minuta. Municija ima garantni rok od 20 godina. U tom razdoblju pregledava se svakih pet godina, a nakon tog roka svake dvije godine. Barut prolazi redovna laboratorijska ispitivanja i kada se ustanovi da je nestabilan, odmah se uništava. Sama skladišta pod posebnim su bezbjedonosnim režimom. Samo jedna osoba zadužena je za njihovo otvaranje i plombiranje vrata. U samim skladištima municija je u kutijama složeno na paletama i na svakoj je kutiji zabilježena vrsta municije, datum slaganja i svi ostali podaci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.