Dojče vele: Kako upokojiti NDH?

Više od mjesec dana je prošlo otkako je u gradicu Jasenovcu otkrivena spomen-ploča s uklesanim natpisom "Za dom - spremni". Naravno, riječ je o ustaškom pozdravu, kao i o lokaciji nadomak spomen-podrucja nekadašnjeg koncentracionog logora iz doba Nezavisne Države Hrvatske.

Spomenik koji već danima izaziva javnu diskusiju, podigli su veterani HOS-a za 11 pripadnika svoje jedinice poginulih na jasenovačkom podrucju u ratnim okršajima od 1991. do 1995. godine. No čini se da se, prema svim reakcijama, taj kameni spomen pretvara prvenstveno u posvetu navedenom starom ozloglašenom pozdravu, navodi DW u tekstu "Kako upokojiti NDH"?

Glavno pitanje koje stoga neugodno odzvanja Hrvatskom glasi: kako je bilo moguce da taj poklic osvane baš tamo gde su njegovi poklonici, hrvatski sledbenici fašista i nacista, pobili najviše ljudi, mahom civila - Srba, Jevreja, Roma, pa i Hrvata antifašista i komunista?

"Preko 80.000 žrtava ustaškog konc-logora poimence je nabrojano po staklenim tablama jasenovackog muzeja u sijenci monumentalnog Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića. Logorski kompleks pružao se duž lijeve obale Save, do Stare Gradiške, a i na drugu, bosansko-hercegovačku stranu. "

Ali odgovor na gornje pitanje, piše DW, možda valja tražiti u proširenju enigme, budući da su se prije Jasenovca slicni natpisi pojavili na mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj, u raznim oblicima.

Komemorativni povodi jedne desnicarsko-ekstremisticke paravojne jedinice s početka pretprošle decenije, svakako nisu ni prva, ni jedina njihova pojava u posljednjih četvrt vijeka.

Uz HOS, dolazimo do pravnog paradoksa u koji su već godinama zapetljane hrvatske vlasti. Franjo Tuđman je svojevremeno zabranio HOS i naložio pragmatično inkorporiranje njegovih pripadnika u jedinstvenu hrvatsku vojsku. Samo udruženje ostaje registrovano uz sporni ustaški pozdrav, kao jedan od podsjetnika na ciju se tradiciju i dalje HOS-ovci pozivaju. Obilježja domaćih kolaboracionista okupatora i njihovog zločinackog režima u Drugom svjetskom ratu, međutim, uskoro bivaju stavljena van zakona, navodi DW.

Nije bilo teško zakljuciti da njihov zaostatak u formalno-službenoj registraciji HOS-a ostaje do dan-danas najprikladnije uporište NDH-nostalgicara. I u taj se pretinac poseže svaki put kada nekome zatreba malo konfrontacije sa vlastima, neistomišljenicima, medijima.

Sličan je primjer bio sa HOS-ovim spomenikom u Splitu prije dvije godine, ali s njega je natpis „Za dom – spremni" ubrzo uklonjen. Ipak, može se definitivno reći da hrvatske vlasti generalno izbjegavaju suocavanje s tim problemom koji bi, u protivnom, mogao dosta jednostavno da se raščisti.

Ustaške oznake su zabranjene po nekoliko prekršajnih zakona i sve propratne kontroverze ne bi trebalo da predstavljaju tako veliku praktičnu poteškoću, samo kad bi bilo one famozne političke volje za hvatanje ukoštac sa vlastitim sramotama.

Ali čini mi se da taj, već trajno problematicni aspekt hrvatske politike, može donekle da riješi samo HDZ", ocjenjuje za DW Berto Šalaj, politikolog sa zagrebackog Fakulteta političkih nauka.

"To se vidjelo s primerom Ive Sanadera, relativno uspješnim u tom pogledu", nastavlja Šalaj, "dok je sada riječ o malo drukcijim odnosima u toj stranci".

"Jer, vidi se da interni ekstremi pokazuju otpor prema pokušajima novog lidera Andreja Plenkovica da ih pomakne ka ublaženijim pozicijama desnog centra. Oni to izvode i kroz poslanicki klub u parlamentu, ali i pomocu raznih vezanih udruženja. Tako da je loše i to što generalno imamo sugradane koji slave jedan od najozloglašenijih evropskih režima 20. vijeka, kao i to što oni ne podnose ni svog šefa koji je umjeren, a hrvatski je premijer", rekao je Šalaj.

On je mišljenja, prenosi DW, da Plenković procenjuje da još nema snage za obračun s radikalima, pa se i ne određuje izričito prema slucaju Jasenovca - ali i da se valjda ne zavarava kako će njihovo djelovanje prestati samo od sebe. "Uz tolerisanje bi mogli dodatno da se osokole, da rašire krila za dalje akcije"

S druge strane, pak, uz ovakve slučajeve, poseže se i za poređenjem ustaške ideologije s onom komunistickom i socijalistickom. Na zahtjev da se uklone ustaški ili generalno fašisticki i nacistički simboli, redovno se uzvraca da treba skloniti i npr. crvenu zvijezdu petokraku.

"U načelu, pravdanje jednog zločina drugim je neprihvatljivo. Pritom znamo da je ustaški režim bio izrazito zločinacki, i u teoriji i u praksi. Komunistički je u teoriji bio veoma prihvatljiv, a i u praksi je bio uglavnom pozitivan. Pa i njegovih zločina nije bilo jednako mnogo '45. i '65. i '85", zaključuje Šalaj.

Karakter neke ideologije očigledno nije moguće išcitavati samo iz njegove teorije ili samo iz prakse, a da ne govorimo o tom pripadajućem istorijskom i geopolitickom kontekstu. Cjelokupno hrišćanstvo, recimo - kao naslijeđe, teologija, bogosluženje, kultura - bilo bi u protivnom među prvim kandidatima za ukidanje zakonskim dekretom, a naročito bi to bio slučaj s Rimokatoličkom crkvom, navodi njemački radio.

S tim će se u principu složiti i Luka Bogdanić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a cije područje naucnog rada je, između ostalog, i filozofija politike.

"Nema ideologije koja je bila totalno svijeta i koja je ostala neokaljana dok pobjeduje" smatra Bogdanić.

Ali moderno društvo ne smije ovako da se politicki postavlja u odnosu na prošlost i sadašnjost. Mi ovdije imamo posla s manipulacijom, sa revizionizmom koji, a to je veoma važno, buja posvuda", rekao je Bogdanić za DW.

Govorim o Evropi, ali taj proces uspijeva i šire, na talasu ekonomske krize u kojoj brzo rastu populizmi koji svijet dijele na ’moje’ i ’tvoje’. Tako izazvane napetosti odgovaraju desnici, ona tu nalazi svoje vrijednosti, a uvijek i sama u pozadini ima materijalni interes svoje elite, naspram apstraktnih vrednosti domovine, nacije, konfesije. Dogovor takve nove desnice i savremene ljevice koja se i sama pomakla u centar, tada se urušava, jer nema dovoljno novca za sve. A establišment slijeva i zdesna ionako je postao previše međusobno nalik. Upravo to čekaju pravi fašisti", smatra Bogdanić.

Ovaj mladi naučnik, koji se inače školovao u Rimu, smije se na izgovore desničara po kojima je npr. poklič "Za dom - spremni" u stvari stari, istorijski hrvatski pozdrav.

"Da li bi tako u Italiji mogli nesmetano da se pozivaju na Rimski pozdrav, tj. onu musolinijevsku uzdignutu desnu ruku, a s opravdanjem u navodnom iskazivanju poštovanja prema latinskoj baštini? To su naprosto taktike da se sporni sadržaj nekako provuče ispod radara. No hrvatskoj će politici još izlaziti na nos to što je HOS svojevremeno gurnut pod tepih - tobože ukinut, a zapravo priznat. Tako je odgovaralo režimu, a što je i kontradiktorno i tragicno", navodi Bogdanić.

U iščekivanju daljeg (ne)reagovanja hrvatskih vlasti povodom jasenovackog i sličnih primjera političke klopke, piše DW, vrijedi istaći poučni drugačiji slučaj sa hrvatskim pravosuđem koje je proljetos uvažilo mišljenje državnog tužilaštva o ispadu fudbalskog reprezentativca Džoa Šimunica.

On je krajem 2013. godine animirao tribine na stadionu u Maksimiru, više puta izvikujuci u mikrofon "Za dom", a veliki broj navijaca uzvraćao mu je sa "Spremni".

Tužilaštvo je uložilo žalbu na rješenje prvostepenog suda zbog suviše niske novčane kazne, a viša pravosudna instanca potom je uvažila stav da je Šimunić "bio svijestan da uzvik ’Za dom’, uz otpozdrav ’Spremni’, simbolizuje zvanični pozdrav za vrijeme totalitarnog režima NDH, odnosno da kao takav predstavlja manifestaciju rasisticke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijalizaciju žrtava zločina protiv čovječnosti", naveo je DW.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.